Jezero Van najveće je jezero u Turskoj, prostire se na površini od 3755 kilometara četvornih na istoku zemlje te na nadmorskoj visini od 1640 metara.

Lokacija Jezera Van:

Lokacija jezera Van, malo bliže:

Jezero Van bez oznaka na mapi:

Obale jezera daju jezeru oblik. Ovo jezero u Turskoj, ima lik Boga Mitre koji jaše na Bizonu ili Biku.

Znam da neki to ne mogu uočiti na prvi pogled, pa ću izdvojiti Bizona:

Bizona ću i zaokružiti:

Zaokruženog Bizona ću i iskružiti:

Slijedi usporedba Bizona na jezeru u Turskoj i živog bizona:

Fantastično zar ne?

Zastao sam da se divim prizoru. Neko je na ogromnoj površini zemlje izradio kalup u kojem će voda dati oblik Bizona. Nevjerojatno.

Ali, ima tu još jedan lik koji čeka da ga otkrijem. Naravno, to je Mitra koji stoji na Bizonu ili Biku.

Zbog veličine slike, Mitru i Bika sam morao razdvojiti. Bik je tu, a evo ide i Mitra:

Fantastično otkriće. To je legendarni Mitra sa svojom legendarnom kapom i sjekirama u rukama.

Za one koji ne znaju kako Mitra izgleda evo nekih slika:

Na glavi Mitra ima kapu i baš ta kapa zove se Mitra:

Mitra (lat. mitra, grč. μίτρα, mitra "povezač, ubradač s trakovima niz obraze") je visoko pokrivalo za glavu, kapa, pričvršćena ukriž na vrhu, a obris joj je potpuno šiljata luka. To je liturgijska kapa koju nose papa, kardinali, nadbiskupi i biskupi, a po posebnoj ovlasti i neki opati. Mitra je simbol njihove vlasti. Može biti optočena dragim kamenjem, izvezena zlatovezom, ili pak posve neukrašena i izrađena od bijelog platna ili svile. Opati nose samo takve jednostavni mitre, osim po posebnoj povlastici. (Wikipedia)

Neki kažu i da je Mitra Bog Sunca, pa evo te slike skulpture Mitre:

Ostaje mi još da spojim dvije razdvojene slike, Mitre i Bika. Morao sam ih odvojeno zaokruživati jer su ogromni, ne mogu stati na monitor.

Mitra na Biku:

Ovo je zaista prizor od kojeg zastaje dah. Na tolikoj površini (3755 kilometara četvornih) neko je bio u stanju da oblikuje Boga Mitra na Biku. Nije to mala stvar. Ogromna je to površina.

A nije bila ni mala stvar ovo što sam ja uradio, jer je zaista trebalo truda i vremena. Međutim, radost nakon završenog posla je neizmjerna.

Od početne do završne slike:

Već na prvi pogled sam znao o čemu se radi, ali eto, zbog onih koji ne mogu prepoznati ili mi možda ne bi

vjerovali na riječ, uložio sam trud u dokaze.

Malo o Mitri:

STARI GRČKO-RIMSKI MISTERIOZNI kultovi uspešno su čuvali svoje tajne obrede. Uloga njihovih bratstava i svete misije nisu otkrivane nikome osim članovima. Stoga ne čudi da se ni Mitrin kult ne razlikuje po tom pitanju.

Ipak, tamo gde nema pisanih tragova, u pomoć priskaču arheologija i srodne nauke koje su potvrdila da su poštovaoci ovog kulta pravili podzemne hramove u prirodnim pećinama, gde je centralni deo svetilišta bio posvećen tauroktoniji - žrtvovanju bika. Do danas je pronađeno preko 200 ovakvih hramova sve od Sirije pa do Britanije, koji naučnicima pružaju dragocene podatke o ovom misterioznom kultu. 

Mnoga nagađanja o tajnom kultu

Tokom decenija mnogi naučnici su pokušali da na osnovu reljefnih prikaza iz svetilišta i iz saznanja o sličnim kultovima, proniknu u filozofsku sferu mitraizma. Sve ih je navodilo na razmišljanje da je najvažniji element mita o Mitrinim misterijama bilo ubistvo bika.

Oni tvrde da su vernici verovali da iz smrti životinje - koja se često smatra simbolom snage i plodnosti - nastaje novi život. Preporod je bila suštinska ideja, a žrtvovanje bika uspostavljalo je novi kosmički poredak, koji je takođe bio povezan sa mesecom i plodnošću.

Na reljefnim predstavama na zidovima hramova koji su posvećeni Mitri, on je gotovo uvek predstavljan u crvenoj tunici sa plavim ogrtačem, dok je na glavi nosio frigijsku kapu. Na većini njih on skreće pogled sa bika na samrti, ka mesecu. Pored toga, on ima i nekoliko pomagača koji kradu plodnost od bika: psa, zmiju i škorpiju.

Na repu bika koji se završava klasijem pšenice uglavnom stoji gavaran. Ova ptica je prema mišljenju naučnika verovatno imala ulogu posrednika između Mitre i boga sunca, sa kojim treba da podeli meso bika.

Arheolozi sugerišu da su se reljefi nalazili na kraju hrama, a vernici su morali da dele meso bika sa Solom, o čemu svedoče fragmenti posuđa i kosti životinja.

Danas znamo da je Mitra prvobitno bio persijski bog čiji se uticaj proširio sa istoka na zapad u periodu Aleksandra Makedonskog. Glavna pretpostavka je da je u Rim stigao sa vojnicima iz istočnih provincija.  

Nakon uspostavljanja hrišćanstva, utvrđeno je da Mitrine misterije polako gube na značaju. Međutim, arheolozi tvrde da su neki od hramova ostali u upotrebi sve do ranog 5. veka.

Pozdrav svim članovima Magicusa.