Ne osvrći se kritički na nešto za što smatraš da nije u redu, budi fin pristojan. Slažem se da treba biti kulturan, ali vrlo često se  koristi lukavost  da se na fin način nekoga  odje ..... i tako pokaže ono neizrečeno u  komunikaciji ...

Mene boli ako osjetim da sam na bilo koji naćin nekoga povrijedila. Pa se pitam : zašto postoje kritičari  kad iskrena kritika nije u redu.

Pišem ovo zato što nisam ponosna na svoje kritičke komentare. Ne želim činiti nikome ono što ja ne želim. Ako danas kritiziram, sutra ću ja biti iskritizirana, kako sam već navela. Ovo nije isprika već moje misli, koje će svatko protumačiti na svoj način što odobravam. Ja sam osoba koja suosječa sa svakim, volim ljude, imam ruzumijevanja prema svemu. Ne moram se slagati sa drugačijim stavovima, ali trudim se poštivati ih. Svatko ima pravo pričati, misliti, pisati što ga volja i tko sam ja da na to „režim“. Moje mišljenje je samo moje. Sve ostalo mogu prihvatiti ili ignorirati. Uglavnom ignoriram.

 Ali kad to mišljenje djeli malo veći broj ljudi ... a neke stvari se ponavljaju u nedogled, i još k tome ako sam ja uključena u to  ... postavljam si pitanje koliko je to samo moje mišljenje. Dok će netko šutjeti ja onako: „s neba pa u rebra“. Pri tom zadobijem „smrtne neprijatelje“jer nitko ne voli direktnost, i rijetki će priznati svoje greške.

Tko god će kritički postupiti prema meni neću se ljutiti. Svakako ću to razmotriri i izvući pouku iz toga, kao što već i jesam. Vrlo vrijedne pouke koje su bile  upućene indirektno .... itekako sam zahvalna zbog toga.

To što osjetim u komunikaciji i kod čitanja teksta ono neizrečeno, izrazito je jako, to je DAR  kojeg imaju svi,netko više netko manje. (što se opet može shvatiti individualno, netko će reći pogrešno) ... To što osjetim ne mora biti negativno, svakako draže mi je kad je pozitivno. Nije moja uobrazija jer se dokazalo točnim. Puno tog neizrečenog što visi u zraku hvatam. I dođe trenutak kad odreagiram – na svoj način koji se ne sviđa većini  i što je najžalosnije većina ili me ne shvača ili ne želi rijšavati „rebus“. Ima ih koji itekako shvačaju.

- I sada odoh ja sa svojim darom u ljubičasti kukolj.