Bio je, kaže, fasciniran kada bi mu Zulu vračevi na jugu Afrike potvrdili što je čuo od šamana u dubinama Azije ili od stručnjaka za okultno na Zapadu. A takvi su mu govorili i o obredima crne magije, koje “tajni vladari svijeta” navodno redovito provode. U tome trenutku postalo je jasno zašto ga učestalo tuže za klevete i uvrede (odnosno “nanošenje duševne boli”, za kakvo se kod nas učestalo sudilo 90-ih godina) - Icke je, naime, poimence spomenuo Georgea H. P. W. Busha (bivšeg američkog predsjednika, oca sadašnjeg) i rekao da je to “notorni pedofil”, ali da se to ne može lako dokazati “jer žrtve budu izložene amnezijskoj hipnozi, pa se ničega ne sjećaju, osim što im se to povremeno vraća kroz bljeskove traumatičnih uspomena, sve češće i teže što bivaju stariji”. 
‘Tajna večera s Davidom Ickeom’ okupila je u zagrebačkom restoranu više znatiželjnika nego fanatika
Tako je tvrdi, prisustvovao jednoj seansi kod liječnice koja je izgubila profitabilnu ordinaciju u prestižnoj londonskoj Harley Street, i kojoj je razoren i brak s utjecajnim liječnikom, nakon što je počela obznanjivati da joj sve više pacijenata dolazi govoriti da su izloženi sotonističkim ritualima koje provodi sama vrhuška britanske monarhije, države, crkve i akademskih i poslovnih krugova. Jednom ga je, uz dopuštenje pacijentice, “iznimno mile i ljupke osobe, koja se zvala Carol, imala 30 godina ali izgledala kao da joj je 60”, ta doktorica pozvala da nazoči njihovu razgovoru. Kako je ona govorila pojedine “riječi-okidače”, tako je Carol prolazila kroz nove faze, mijenjajući u svakoj crte lica i svoj ukupni lik, a najmučnija i najstrašnija bila je posljednja etapa - “Black Queen”, tako zvana ne po nekoj crnoputoj i crnokosoj kraljici, nego po “vještici crne magije” - nedavno preminuloj, dugovječnoj “kraljici majci” Elizabeth (majci sadašnje britanske kraljice, baki princa Charlesa).
- I neki su mi ljudi iz okružja princeze Diane tvrdili da je kraljica majka bila posve suprotna raširenoj slici dobroćudne i gotovo svetačke bakice - ustvrdio je Icke. Doista, i vrlo trezveni tjednik The Economist pisao je da je ta stogodišnjakinja zapravo oduvijek bila hirovita, teške naravi i sklona alkoholu, ali to nije isto kao povezivati ju s crnomagijskim torturama, za koje Icke tvrdi da ne mogu biti otkrivene jer “je City of London država unutar države, i više nego Vatikan u odnosu na Italiju, City ima vlastitu vlast, policiju i istražitelje, neovisne o ostatku Londona, Engleske i Britanije”.
| PODZEMNI GRADOVI U njima, ispod Phoenixa, New Yorka, Los Angelesa, još žive drevne žive vrste, a s takvima je npr. ‘povezan John McCain’ |
Uz Mahatmu, rado citira i Einsteina, odnosno postavku da se “problem koji je nastao na jednoj razini svijesti može riješiti samo na višoj razini svijesti”. A ljudi su manipulirani do mjere u kojoj koriste samo sićušni dio potencijala vlastite svjesnosti, uvjeren je Icke, i tvrdi da su poneki ljudi slabijih intelektualnih potencijala, kojima stoga privremeno mogu mentalno ovladati gmazovski entiteti, zapravo prazne ljušture. Kao primjer naveo je bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, kojeg je jednom sreo u kazališnoj loži: “Pozdravio sam ga, rukovali smo se, bio je uobičajeno ljubazan i miran, ali onda sam mu vidio oči i zapanjio se - tamo nikoga nije bilo”.
Kada smo se sljedećeg jutra susreli u predvorju hotela u kojem je odsjeo, Icke - bivši nogometaš i bivši cijenjeni sportski novinar - rekao mi je da je na televiziji vidio golove s utakmice Hrvatska-Engleska (1:4), i da ga je ishod iznenadio, jer je očekivao tijesnu pobjedu bilo jedne ili druge strane, ali da ga nije iznenadio Theo Walcott, mladić za kojeg je i ranije uočio da ima golgeterski predatorski nerv.
Kritiku današnjeg planetarnog financijskog kapitalizma neki koriste kao krinku za svoje antisemitske postavke, ali Icke korijene vidi drugdje - u vlastitoj zemlji (odnosno njezinoj preteči - Britanskom imperiju), a još ranije u našim susjedima - Veneciji i obitelji Medici.
I kritiku Rothschilda mnogi koriste kao izliku za svoje antisemitske postavke, ali Icke tu moćnu britansko-francusku obitelj optužuje da manipulira Židovima jednako kao i drugim ljudima. Ma koliko te tvrdnje bile luckaste, Icke je u tome barem, poput zaigranije varijante South Parka, podjednak prema svima - tajne, moćne i zlonamjerne urotnike vidi u svim važnijim organizacijama i centrima moći, ali za većinu pripadnika tih skupina tvrdi da sami nisu ni za što krivi, te da i ne znaju o čemu se radi. Tako je na pitanje jednog sudionika “tajne večere” o Katoličkoj crkvi neko vrijeme objašnjavao na koje je sve načine “rimska crkva preslika babilonske” (uz napomene o važnoj ezoteričnoj i konspirativnoj ulozi Opusa Dei, jezuita, svojedobno i templara, kao i Malteških vitezova za koje je istaknuo da izravno upravljaju Međunarodnim monetarnim fondom). Odmah je dodao da su takve sve velike organizirane religije - puno dobronamjernih i lakovjernih na nižim razinama, a bolje obaviješteni i nedobronamjerni u samom vrhu, iako i tu zna biti pozitivnih iznimki, pa je kao takvog spomenuo 33-odnevnog papu iz 1978., Ivana Pavla Prvog.
| PRINCEZA DIANA Njezinu smrt pripisuje tajnim vladarima Britanije, za koje tvrdi da nadziru i CIA-u i da su potomci Medicija i Sumerana |
Kao što ništa ne vjeruje ni crkvama ni darvinistima, tako je podjednako kritičan i prema Johnu McCainu i prema Baracku Obami. Za senatora iz Arizone i republikanskog kandidata za američkog predsjednika rekao je da je “povezan s podzemnim velegradom kod Phoenixa, gdje kao i ispod Los Angelesa, New Yorka i još nekih gradova već stoljećima postoji drevna civilizacija, o kojoj ništa ne znamo, a ljudi iz američkih podzemnih baza su me upozoravali da je njihova sigurnost bila sve veća što bi se dublje ispod tla išlo, iako dolje nema ni Rusa ni Kineza ni Arapa, pa se vjerojatno htjelo osigurati da samo upućeni mogu stupiti u kontakt s ovima ispod”. Pritom je priznao da i najrazvijeniji i našim običnim čulima nevidljivi gmazovi - ljudoliki, hibridni i ostali - imaju donekle pravo, “jer su tu bili prije nas, a mi smo im, kako im se čini, uzurpirali svijet”.
Za senatora iz Illinoisa i demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a, pak, ističe da je sve jasno ako se zna da su mu mentori George Soros, “koji je prije nekoliko godina orkestrirao revoluciju ruža u Gruziji, prikazujući je kao spontani narodni bunt iako je zapravo to bio prevrat koji su izvele omladinske udruge čije uvježbavanje je on plaćao”, te Zbigniew Brzezinski, “koji već desetljećima priprema sukob s Rusijom i Kinom u crnomorsko-kaspijsko-srednjoazijskom području, i to u naslovu knjige i naziva velika šahovska ploča, a Gruzijci ne shvaćaju da su u toj partiji šaha samo još jedan pijun”. Ipak je kritičan i prema onima na Zapadu “koji za gruzijski rat optužuju samo Ameriku i Britaniju, a zanemaruju činjenicu da je Putin zapravo diktator, čija diktatura za razliku od komunističke nije vidljiva na prvi pogled i zato je još opasnija - i on je još jedan veliki igrač u globalnoj manipulaciji”. A u toj igri, tvrdi, britanska vlada jest marioneta američke, ali u tajnoj hijerarhiji i sama je CIA još uvijek pod nadzorom iz Britanije (“koja se takvim igrama bavi još od početka 19. stoljeća i vremena lorda Palmerstonea, te tajnog društva koje se zvalo Okrugli stol”).
Pitao sam ga nisu li njegove postavke “teorija svega” u svijetu urotničkih shema, jer objedinjuju sve druge teorije urote (krivci nisu masoni ili Vatikan ili Kremlj ili islamisti ili CIA ili rozenkrojceri, ili pak iluminati koje Icke često spominje, nego svi oni i još mnogi drugi zajedno). Potvrdio je to, ali i rekao da se radi o “paukovoj mreži” tajnih društava, u kojoj samo oni na samom vrhu znaju za ostale, a svi drugi žive u iluziji da su sami bitni. Pritom su mnogi i dobronamjernici, naglasio je, pa kao primjer spomenuo jednog Amerikanca koji je na najvišem, 33. stupnju starog škotskog obreda slobodnog zidarstva, a plemenita je i zapravo u mračne tajne neupućena osoba. Naveo je i drugog čovjeka, koji za CIA-u izrađuje datoteke skeniranih ljudskih očiju (za što Icke tvrdi da to ne odobrava, iako su mu jasna pozivanja na sigurnosne razloge), i koji mu je rekao da je oko četiri posto pohranjenih snimki očiju ukazivalo na oči gmazova, a to je otprilike postotak za koji vjeruje da je omjer udjela ljudolikih gmazova i ljudsko-gmaznih hibrida među ljudima. Upozorio sam ga da bi se radilo o stotinama milijuna ljudi, ali je rekao da sam vrlo mali dio njih zapravo zna tko su i što su, a ostali žive normalne ljudske živote. Bilo je to slično ljudolikim sajloncima, u novijoj verziji SF serije Galactica, koji misle da su ljudi dok ih se ne “probudi”. Tu seriju Icke nije spominjao, ali je hvalio filmsku trilogiju Matrix (i jednu od svojih knjiga nazvao je “Djeca Matrixa”), Carpenterove filmove (osobito They Live - “kada sam rekao da je on time puno toga simbolički otkrio, pokušao me opovrgnuti tvrdeći da je to bila samo aluzija na američke republikance, valjda je morao to reći”), Disneyjeve filmove (osobito Monsters Inc., “ali to i ne čudi s obzirom da je Disney vrlo visoko u toj hijerarhiji), kao i posljednji Kubrickov film (“Oči širom sklopljene”, s orgijom u kući i sumnjivim predoziranjem djevojke koja se ponudila biti kažnjena umjesto lika koji glumi Tom Cruise).
Djelovao mi je iskreno, na način pametnog ali u radoznalosti odveć zaigranog djeteta, i zato sam mu uzvratio istom mjerom. Rekao sam mu da mi se kao osoba čini posve u redu, ali da se nisam približio njegovim uvjerenjima, iako su neki detalji zanimljivi i sigurno imaju i više od zrnca istine. Tako, rekao sam mu, primjerice i sam često pomišljam kako i škola i roditelji i mediji i društvo zatupljuju djecu i guše prave potencijale mališana, ali ne stoga što nekakvi ljudoliki gmazovi time spriječavaju našu svijest da ih prepozna, nego iz puno banalnijih razloga. To je sasvim u redu, rekao mi je, kao što je i prethodne večeri okupljenima govorio da ih nije došao podučavati, otkrivati im Istinu i ponašati se kao da je mudriji od njih.
Na kraju razgovora, rekao mi je da mu je bilo istinski drago, pristojno smo se pozdravili, i on je otišao u sobu još se malo odmoriti. Upravo toliko normalnosti i doličnosti imamo pravo očekivati od znatno manje ozloglašenih osoba od Davida Ickea, ali nas prečesto iznevjere. Pojedinci u npr. britanskoj kraljevskoj kući, uvjeren sam, nisu reptiloidi ni humanoidi nego obični ljudi, ali sam podjednako uvjeren da je Icke veći džentlmen od primjerice princa Philipa (vojvode od Edinburgha). Stoga mi nije žao što sam propustio prijenos našeg poraza od Fabija Capella, ne zato što sam, kako sam u početku bio očekivao, to vrijeme proveo u društvu urnebesnog čudaka, nego u grupici pristojnih ljudi, s gostom koji je sasvim OK, iako su mu neke ideje doista pomalo uvrnute.
| ‘Prekorio sam studente zašto se smiju psihičkom bolesniku, ako sam ja takav’ Pitao sam ga koliko je puta u proteklih 18 godina zažalio što je krenuo ovom stazom, umjesto konformističkog vođenja građanskog života, u krugu obitelji, prijatelja i kolega. Odgovorio je da mu nikad nije smetalo što se ovako osudio na financijsku neizvjesnost i gotovo oskudnost, prema kojoj je gurnut i time što su mu mnoge knjige izložene zapljenama, zabranama, tužbama, odštetnim zahtjevima. To što živi u stančiću s dvije spavaće sobe, od kojih je jedna zapravo njegova radna soba i mali ured, ne smatra problemom, jer mu više i ne treba, a veseli ga svaki poziv na putovanja na kojima susreće različite sugovornike i skuplja nova znanja. Ono što mu je, priznaje, povremeno nedostajalo, bilo je više mira i spokoja, i znao je upasti u malodušje zbog uvjerenja da je tišeg i lakšeg života lišio ne samo sebe nego i svoje bližnje. Iako, oni su se često znali s time nositi, pa kada je jednom školski kolega rekao jednom od njegove djece da ima tatu luđaka, odgovor je bio: “Ne, tvoja mama je luđak”, na što se školarac pobunio, “Nemaš pravo tako razgovarati, ti ne poznaješ moju mamu”, a protuodgovor: “Točno, ni ti ne poznaješ mog tatu”. A onda se, uz osmijeh, prisjetio kako “mora da je bio mazohist” kada je početkom 90-ih prihvaćao turneje po britanskim sveučilištima, gdje su na njegova predavanja dolazile tisuće studenata i poneki nastavnik, svi sa samo jednom namjerom - da se “beskrajno zabave gledajući izbliza u tako sumanutog luđaka”, “slušajući njegove besmislice” i “jasno mu dajući do znanja što o tome misle”, grohotima smijeha, gotovo valjajući se po podu. A onda ih je, kaže, upitao dvoje - prvo, smatraju li ga mentalno poremećenom osobom, na što je dobio urnebesni potvrdni odgovor, i drugo kakvi su onda oni kada se dolaze tako bolesnoj osobi smijati, na što je u dvorani zavladao potpuni posramljeni tajac. Bile su to i prigode kada je stekao prve prave slušatelje, čitatelje, poštovatelje, pa i ponekog sličnomišljenika. Neki su mu počeli prilaziti s vlastitim pričama i upućujući ga na treće osobe, a on je iz takvih razgovora i iskustava prikupljao materijale za nove knjige. |
| U Italiji ga je posvuda slijedio krupni neznanac Jedna sudionica “tajne večere” upitala je Ickea zašto ga tajni vladari svijeta ne uklone, da ih ne bi više razotkrivao. Rekao je da se radi o nekoliko razloga. Prvo, to nisu napravili na vrijeme, u početku, kada nije mogao proći ulicom da ga se ne ismijava, pa nije izgledalo da će njegove teorije netko ozbiljno shvatiti. Sada bi, da mu se nešto dogodi, to moglo dati kredibilitet pretpostavci da se nekome stvarno zamjerio. Drugo, tajni urotnici su moćni ali nisu svemoćni, a njemu je još na početku obećano da će ga “oni”, tkogod to bio, štititi. Treće, nesreća teže pogađa one koji je se ne boje. Gotovo svi koji su mu u panici i tjeskobi govorili da mu ovo ili ono moraju ispričati, “ma što nam se dogodilo”, uistinu su i doživjeli neugodnosti, pa i smrt. Za razliku od toga, tvrdi Icke, on ne živi u strahu. Tada je ispričao kako je prvi puta kada je bio u Italiji uočio krupnog čovjeka kako ide za njim. Pratio ga je svuda, budeći mu nelagodu. Upitao ga je što želi, ali ovaj je samo nešto rekao na talijanskom. Kada je organizatore svojeg predavanja upozorio na toga neznanca, rekli su mu: “To je tjelohranitelj kojeg smo vam osigurali”. Zahvalio im se i rekao da mu tjelohranitelji ne trebaju, jer time samo komplicira stvari, a ako mu tko opak poželi nauditi, to neće moći spriječiti mišićavi i naoružani tjelesni čuvari. |
Neki ljudoliki reptili su dobri - Tesla je mogao biti takav Dok je pio svoju jutarnju kavu s toplim mlijekom, nakon samo nekoliko sati sna i desetaka sati gotovo neprekidnih predavanja i razgovora, upozorio sam Ickea da smo ovdje ponosni na Nikolu Teslu, i da bismo radije povjerovali jednoj međunarodnoj sekti koja vjeruje da su Tesla, Leonardo da Vinci i još neki pojedinci zapravo prosvjetiteljski benigni izvanzemaljci koji su dolazili među nas kako bi pogurali našu civilizaciju, nego što bismo htjeli čuti da je i čudesni Nikola iz Smiljana još jedan ljudoliki gmaz sumnjivih i nedobrih namjera.Moguće je, odgovorio je Icke, postoje, naravno, još nebrojene vrste, zemaljske i izvanzemaljske, i neke su nam sklone, a neke se u sve ovo ne miješaju. A i neki ljudoliki gmazovi razvili su empatiju, iako je ona nešto prirođenija sisavcima, te ne samo da nam ne štete nego nam čak i pomažu, pa bi takav mogao biti i Tesla, iako se ne zna ni što je on zapravo pred kraj život sve izumio za američku vojsku, “jednu od glavnih poluga buduće svjetske vlade”. Uz to, rekao je da crteži helikoptera, zrakoplova i svemirskih brodova na piramidama i drugim građevinama starim više tisuća godina ukazuju na postojanje vrlo razvijenih civilizacija u dalekoj prošlosti Zemlje, “a to nam se sve prešućuje, tvrdnjama da prije civilizacija starog vijeka nije bilo ničega osim primitivnog doba praljudi”. |
bglavac
edin.kecanovic
