Ali red je da vam malo pobliže opišem situaciju....
Idem ja poslom gradom, gledam samozatajno kao i uvijek pred sebe, ali mi ipak privuče pogled žena ispred mene...
U pohabanoj odjeći, hoda lagano s noge na nogu. Pogled da ti pamet stane. Čovjek se u trenu rastuži što joj ne može pomoći.
Odveo bi ju negdje, nahranio, utoplio.
Jer u jeftinoj plastičnoj vrečici ne vjerujem da je bilo nešto s čime bi mogla utažiti sve potrebe.
No, život ide dalje, a ja ne želim u Zagreb, jer se samo "izbacim iz takta".
bglavac
edin.kecanovic
