Jednom završih u bolnici..razlog? Alergija!

Pita me doktor, (bilo je to prije dvadesetak god..) Na koga si alergična? A ja u čudu gledam i mislim ..što je njemu kako na k o g a ? Al, nešto u meni me spriječi da lanem glupost.. pa prešutih odgovor ,  jer mi moje šesto čulo dalo naslutit da bi doktor mogao bit u pravu.

I tako smjestiše me  na internom odjelu..a interni odjel pun starih ljudi, koji po noći ne spavaju nego jauču ili pričaju Bog zna do koje doba..valjda im je tako lakše..

Tako i moja baka ,cimerica.. ma preko dana , moš ju na rane zavijat valjda bi zarasle..

Al po noći, valjda postane svjesna svoga jada pa krene stenjati, uzdisati, jaukati..

Stavili joj kateter , ne može na wc, peče ju..sv e ja to razumijem, ali voljela bi spavat po noći..

Kad su joj konačno skinuli kateter, počne  baka voziti , po cijelu noć.. ja pokušavam zaspat nema šanse.. zvoni cijeli odjel..

Tražim sestru neke tablete za spavanje, jer ću podivljat i još dobit goru alergiju.. sestra se smije , da mi tabletu, popijem i.. ništa.. budna..oči  ko u sove.

Krenem čitat knjigu, do do dva tri sata u noći , dok doslovno ne padnem od umora i tek što zaspim, evo sestara u pet ujutro- mjere temperaturu.

Molim Boga da što prije odu, da nastavim spavat.. i tako nekako napol dvanaest conjam do doručka..

A mojoj“ baji „dosadno.. nema skim pričat..

Ne može dočekat da progledam, pa kad se konačno razbudim, kaže:

 E diko, al ti možeš spavat!

Ne mogu vjerovat da to čujem, al što da joj kažem.. ništa.. baka nije svjesna mojih noćnih mora.. ma budila bih ja nju al mi bilo žao ..

No kako su joj skinuli kateter , baka više ne kuka, po danu priča, po noći hrče.. trajalo to nekoliko dana , a meni dozlogrdilo.. Molim Boga da me puste kući..

Sad aje i moje suosjećanje popustilo.Pokušala sam ju probuditi da prestane hrkati, no ne stignem  ni do kreveta baka ponovo ore ..

Ma da ore i pili i ore..

Sad sam već na rubu živaca.. ne spavam, svrbi me koža, dosta mi je..

Jedne noći ,krenem kopat po svom ormariću tražeć nešto za jelo. Vrata od ormarića padoše na pod

(škare koje ih trebaju zadržat da ne padnu su bile potrgane)..

Opalilo je kao da je netko puškom pucao.. moja baka u trenu se probudi, i pita što je to?

Ja umuknula.. više ni ne dišem..mrak je..tišina..TIŠINA!!!

Konačno zaspah..i probudih s e tek kad su došle sestre mjerit  temperaturu..

Oh, Hvala Bogu..

I tako, je svake noći u neke sitne sate, nešto bubnulo, nikad se nije saznalo što to lupa..al nakon toga mir Božji..Kad me baka pitala jesam li što čula, naravno, lagala sam…

Bako, oprosti mi molim te,što sam te budila.

 Sigurno me čuješ sada.

Tvoja cimerica..