Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovijedi i zakone.


Primijetio je da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija, a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do glavešine samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka, ukazujući na to da je netko mogao samo malo pogriješiti ili nešto propustiti u kopijama, pa čak i u onoj prvoj napravljenoj, to nebi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama.

Glavešina samostana reče: "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primijetio."

Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina.

Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog glavešinu samostana . . .

Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog glavešinu dolje u mračne ćelije samostana. Vidio ga je kako udara glavom o zid, vičući na sav glas:
"Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !
Promaklo nam je R !"
Prednji dio glave mu je bio krvav, krv se niz lice slijevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu: "Što je tako loše Oče?"
Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila...

"CELEB(R)ATE !!! " (Slavlje)
a ne celebate (celibat - bezženstvo)