Jednog dana čovjek je odlučio da se upusti u afričku džunglu u pratnji svojih nosača. Svaki od njih imao je mačetu kako bi se probio kroz gustu vegetaciju i nastavio put bez prepreka. Nastavili su neumorno i žurno: prešli su rijeke, bez poteškoća su prelazili brda.

Važno je bilo napredovati. Nakon nekoliko sati hodanja, nosači su se zaustavili, ostavivši čovjeka zadivljenog i omamljenog koji je pitao "Zašto ste stali? Jeste li već umorni nakon nekoliko sati hoda?".

Jedan od njih ga pogleda i odgovori: " Ne gospodine, nismo umorni. Ali napredovali smo tako brzo da smo ostavili dušu iza sebe. Sada moramo čekati naše duše da stignu do nas.