Svaki čovjek treba bar jednu osobu s kojom može biti onakav kakav je. Osobu pred kojom ne moramo skrivati raspoloženja, osjećaje, osobu kojoj možemo reći doslovno sve.

Proračunato govorenje je izrazito štetno. Prisilno odvođenje vlastitih misli u određenom smeru, još je štetnije. Biti prirodan, izražavati misli koje spontano nailaze, to predstavlja dobrobit za vlastiti razvoj. Idealnom treba težiti, idealno ne postoji. Idealan čovjek je duhovno mrtav čovjek. Nije ni to loše na određenoj razini. A nije ni dobro pobrkati razine. Stajati čvrsto nogama na zemlji, polazišna je točka. Jednom savladana, predstavlja zdrav temelj. Nikad savladana, predstavlja građevinski objekt sumnjive statike. Nikad se nezna koji će zid napuknuti i hoće li se krov naheriti.

U narodu kažu da će svatko pojesti juhu koju kuha. Kava je to juha, koji su njeni sastojci, to se tiče samo onog koji juhu kuha. On je taj koji će juhu jesti. Čin jedenja te juhe ne traži publiku, još manje traži razna pljeskanja. Od pljeskanja rukicama pa do onih jezičnih pljeskanja.

Ispravan ljudski odnos je ogromna pokretačka snaga, veliki energetski akumulator. Osnovno u odnosima je podnositi i biti podnošen. Razumjeti, tolerirati, biti prihvaćen, prihvaćati, biti shvaćen i shvaćati. Život je sam po sebi raznolik i u kombinaciji sa kombinacijama daje neslućen broj mogućnosti. Traži poznavanje raznih vještina pa i onih borilačkih, za slučaj nužde.

Jedan jedini način snalaženja je određivanje smjera i prilagođavanje jedara vlastitog duha vjetru koji vodi tom smjeru. Koliko god naginjanja broda bila velika, koliko god upravljanje kormilom stvara bol u rukama, koliko god navigacija stvarala bol u glavi.

Neke ljude na tom putu prati dobar vjetar. Dobar vjetar je u ovom slučaju snaga kojom nas ljudi vole, snaga odnosa sa osobom pred kojom možemo biti prirodni, sposobnost mijenjanja vlastita duha.