Ljudi se odvajkada bave svakakvim problemima, svakakvim mentalnim premetanjima i mentalnim skokovima. Bavljenje tim problemima, kakvi god oni bili, najčešće je bijeg. Bave se ljudi svim i svačim samo da se ne bi bavili bitnim. Samo da se ne bi bavili sa sobom i sa onim što im se prostire ispred nosa. A ono što se prostire ispred nosa, to se obično ne vidi. U to se ne zuri, na to se ne obraća pažnja, o tome se pojma nema. Nema ni rješenja. Jer nema. Ne vidiš dalje od nosa, kaže narod. A narod, to su oni od filozofa pokradeni.

 

Zuritelja u daljine i u horizonte, u nebesa i u zvijezde, takvih kao u priči. Što reći?

 

Ljudi se svađaju sa ljudima, ljudi ne razgovaraju sa ljudima, ljudi se ponašaju neprimjereno ljudima. Ljudi se bave religijom, sportom, politikom, drugim ljudima. Malo se njih bavi sobom. Ljudi znaju sve o svemu, malo tko sebe poznaje. Malo njih zna kakve energije nosi u sebi, malo njih zna o vlastitim gadstima kojih se drže kao pijani plota, puno njih zna sve o sportu, sve o politici, sve o religiji. Uglavnom, teme o i u kojima se može do beskraja filozofirati.

 

Sve se mijenja. Većina ljudi redovno mijenja i gaće. Neki mijenjaju partnere češće nego gaće. Sve se mijenja, svega se ljudi rješavaju osim vlastitih neprimjerenih energija koje ih dijele od konačnog rješenja, od toga da postanu ljudi. Ljudi ljubavni da ljubavniji biti ne mogu. Filozofirati je lakše nego postati. Pitanje vlastite lijenosti i ništa drugo.

 

Sa samim sobom se rijetko tko dogovara. Dogovoriti se sa sobom vodi ka konačnom rješenju. Svađati se sa sobom vodi u provaliju. Uistinu, teško je odgovoriti na pitanje zašto se ljudi ne mogu dogovoriti sami sa sobom. Prihvatiti filozofije je lako, baljezgati i filozofirati još je lakše, jer kada krene onda ide, prihvatiti sebe i dogovoriti se sa sobom samim izgleda da je najteža stvar na svijetu.

 

 

Što se događa ispred nosa i što o tome reći? Ljudi za svašta imaju rješenja i svašta znaju. Imaju stavove i mišljenja. Imaju svašta. Ali... jer uvijek ima ali, rijetki imaju rješenja za vlastito zdravlje, za vlastite probleme u odnosima u kući i van kuće, neki nemaju ni kuće, rijetki imaju rješenja za rješavanje odnosa sa samim sobom.

 

 

A najviše što netko može učiniti za opće dobro je učiniti nešto za vlastito dobro, riješiti probleme ispred nosa. Jer ispred nosa, tamo se najmanje gleda i vidi. Staviti pravu stvar na pravo mjesto, staviti sebe u sebe, to je teško. Teško je jer zahtijeva rad. Filozofirati, to je lakše. Kada se filozofira, dovoljno je vikati da je teško i da znaš. Od rada ni R. I... što reći?

Ništa. Zaključiti, to je dovoljno.

 

ZAKLJUČAK:

 

Ljubiti sebe i vlastitu isprednosnicu, teže je nego ljubiti zvijezde i horizonte.