Ima ljudi koji žele biti dobri ljudi. Zašto to žele, to se ne zna, ali kada već žele, neka im bude.

 

Da bi netko bio dobar čovjek, on ne treba ništa raditi. Bude se dobar i gotovo. Oni koji nisu sigurni žele li biti dobri ili ne, oni će potražiti neka uputstva kako biti dobar. Eto prilike za filozofe, za solitelje,  da im sačine pravila. Eto prilike za filozofiranje. Eto slanog mora. Sve zbog onih koji kao bi a nikad neće. Onima koji bi htjeli biti dobri ljudi. Onima trebaju ideje ali ideje kao isprike. Tuđe ideje. Evo jedne od ideja kako biti dobar...

 

Koja su najvažnija načela za dobar život? Prema kojim se idejama trebaju ravnati ljudi koji žele biti dobri ljudi? Koje ideje treba prihvatiti da bi se postavio temelj za idealan, za dobar ljudski život?

 

Eto ti ga sad. Umjesto da se jednostavno bude dobar, kreće se u filozofiranje i soljenje umjesto da se jednostavno bude dobar. Postavljaju se pitanja sve iz potajne želje da se ne bude dobar. Kako biti a ne biti, pitanje je sad? Prihvatiti ili ne prihvatiti?

 

Temelj dobrote je zlatno pravilo. Prema filozofima. Ono je odavno propisano. Govori o tome da ne činimo drugom ono što ne bi htjeli da drugi čine nama. A lijepo smo na početku rekli. Da bi bio dobar, ništa ne čini. Ne čineći ništa, ne šteti se nikom. Ponajmanje sebi. Zlatno pravilo samo po sebi pretpostavlja da bi se mogle činiti nepodopštine.

 

Zlatno pravilo treba prepraviti u: jednostavno budi dobar i ne čini ništa. Na taj način isključujemo bilo kakvu pomisao na loše. Isključujući sve filozofske opcije, sva soljenja koja redom sugeriraju da bi mogli i ovako i onako, postajemo bolji ljudi.

Jer, da bih bio dobar, ništa ne trebam raditi. Jednostavno budem. I to dobar.

 

Tim slijedom, takvim razmišljanjem, jednostavno budem sve. I pametan i divan i krasan i prekrasan. Baš tako. Jednostavno budem. BAŠ KAO GORE NA SLICI...