Niti je nebo plavo, niti su riječi stvarnost. Pokušaji da se stvarnost prikaže riječima, obično je filozofiranje. Sa negativnim predznakom, naravno. Obično služi nekoj svrsi. A svaka svrha služi vlasti. A svaka je vlast slasna. Ukalupljivanje narušava slobodu bića. Objašnjavanje bića narušava zdravu pamet bića. Svakog bića. A narušavanje prirodnih zakona pameti ovog univerzuma, to vodi u propast.

 

Koliko današnji a i prošli mislioci, psiholozi, mudraci svi redom... koliko oni služe sistemima i podjarmljivanju, koliko su krivi što ništa nije kako je trebalo biti, to je jasno. Nekima nije, ali ti neki su neki od njih. Ukalupili, usmjeril,i i sve što nije po njihovom zamišljaju, to se proglašava ludim i protusistemskim. A da neki mudrac grmi protiv sistema, to je malo poznato. On služi. I u tu svrhu stvara mudrolije. Što bi mudrac uostalom i radio nego stvarao mudrolije. Drugo ni ne zna. Stvoriš mudroliju i mudar si. Čisti zamišljaj.

 

Jadna filozofija, što su od nje učinili. Riječi su teorija, ljubav je teorija, viđenje je teorija, sve je teorija. Filozofija. Jadna filozofija, koji je kraj doživjela. Nikakav. Još malo i u filozofije nitko više neće vjerovati, nitko to neće htjeti kupiti a ni piti. Jer neće. Vlastita percepcija stvarnosti je istina. Vlastita filozofija je istina. Nedostatak pameti je istina.

 

Tko još želi da mu itko predstavlja stvarnost? Pa to je glupo da gluplje ne postoji. Ponajprije je glupo zato što je to nečije uvjerenje. Tuđe uvjerenje. Koja je korist od tuđih uvjerenja, to je bar jasno. Nikakva. Isto kao što je nikakva korist od tuđih gaća. Zavlačiti se u gaće nekome, to je perverzno. Svakako nimalo etički, svakako jako nastrano i nehigijenski. Dvojci u istim gaćama je teško. Trojici je nikako. Mnogo njih u istim gaćama, to je čisti zamišljaj.

 

Čemu takav zamišljaj, to niti je jasno a ni objašnjivo. Ponajmanje je božanski. Više njih u istom tijelu, to je za ludnicu, više njih u istim gaćama, to je zamišljaj za razmatranje, više njih sa istim mišljenjem, to je ludnica. Ludnica za više njih u više tijela, svi bez gaća.

 

To je stvarno stanje. Na svim razinama isto. Konstatiram i sam sebi potvrđujem. Što reći, zašto reći i čemu? Odakle ti potreba za utuvljavanjem vlastite stvarnosti u tuđu? A kažeš da nisi lopov? Što si ti onda? Utuvio si sebi da si bogomdan. Dragi moj... i ja sam.

 

Da bi bio dobar, ne treba ti nikakva filozofija, nikakva ljubav, ništa ti ne treba. Ni tebi a ni meni. Jednostavno budeš dobar, živiš, i pustiš druge da žive. Da žive u domeni svoje mašte i svojih mogućnosti. I ne soliš. Jer svako soljenje je pokušaj da se prikažeš pametnijim no što jesi. Tako bar govori stari koneski zakon o soljenju i objašnjavanju. Laže li zakon, lažem i ja.