Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
941
OD 14.01.2018.PUTA
Vrlo neobičan san
San! Ne sjecam se svih dijelova sna, ali radnja se odvijala u neko "staro doba". Sjecam se kocije-gledam ju, kocija je optocena zlatom, ne znam tko je unutra, vozi se po praznoj prasnjavoj cesti (ko u doba kauboja), vuce ju prekrasan bijeli konj-isto tako okicen zlatom-sve je u bijelo zlatnim tonovima. Kocija je zapravo izgledala ko ona iz bajke Pepeljuga. Najednom kako je konj ubrzao, sve je pocelo padati, svo zlato i ljepota, najednom je i konj nestao i to je zapravo bio obican stari auto koji vuce za sobom kamp prikolicu. Drugi dio sna-nalazim se u dvoru, u doba kada su postojali kraljevi i kraljevine i njihovi podanici, seljaci. Bila sam na dvoru. Krenula sam nekamo sa dva "sluzbenika dvora". Netko je poceo trcati za nama i rekao-pomozite im, dosta je bilo, ljudi ne mogu tako zivjeti, dosta je bilo zavaravanja i okretanja ledja od svega (problem seljaka je bio u siromastvu i neimastini). Krenuli smo za njim i dosli na neki ogroman balkon, a ljudi su bili dolje... ja nisam sudjelovala u icemu, zapravo ni ne znam koja je moja uloga bila na tom dvoru...gledala sam te ljude i plakala, bilo mi je tesko gledati ih, a ne mogu im nikako pomoci..samo sam mogla plakati. Dolje sam vidjela i svog bratica, bratica kojeg jako volim..i jos neke poznate ljude. Treci dio sna- s obitelji sam, braticima, stricevima... gledamo neke majice na kojima su isprintane nase zajednicke slike ...uzivam u tome, puno ljubavi i zajednistva u tim trenucima. Trazila sam posebno jednu sliku gdje smo bas svi, ali nije je bilo na majici, bratic mi kaze-pogledaj na ovoj hrpi (časopisi) u broju 3-tamo potrazi, tamo sam ju stavio.
bglavac
edin.kecanovic
