SNI O šKOLI I ISPITIMA

Odrasli ljudi naročito često govore o svojim snima u školi i čine to s lakim izrazom negodovanja što ih odvišo dugo prate davno prošli i danas već beznačajni doživljaji. Snivač često još poslije nekoliko decenija ponovo sjedi u školskoj klupi kao nekoć - čas sam, čas s nekadašnjim
školskim drugovima, ali pokatkad i s različitim ljudima svoga životnog kruga. I on mora ponovo, kao i nekoć, rješavati zadatke. Ti zadaci nalikuju na školske zadatke, ali oni to očito nisu. U usnivenoj školi stoji pred snivačem onaj naročito strogi učitelj iz mladenačkih godina, ali to može biti i čovjek koji je sličan njegovu današnjem šefu ili prijatelju,
ili kakav nepoznat čovjek. Tu se obrađuje neka određena tema, i trebalo bi da upitani, ponajprije sam snivač, tačno odgovori na neko pitanje. Covjek je ponovo na ispitu.

Prema saopćenju snova, školsko se doba i zbivanje u njemu - koje je, izvana gledano, ponajčešće prilično beznačajno - duboko urezalo u ploču sjećanja nesvjesnog u većine ljudi. Skolsko doba - kako to, uostalom, pokazuju tako dosadni razgovori odraslih o njihovim uspomenama uvijek je aktuelno i znači očito nešto više od samih uspomena.

Kad se praktičnom psihologu iznesu na tumačenje sni o školi i ispitima, on će Iako uvjeriti snivača da se njegovi sni odnose na današnje stanje, na njegovu sadašnjost; san o školi je, naime, u svakom slučaju simbol sadašnje životne škole u kojoj svi mi dobivamo svoje zadatke, svoju dužnost, na primjer, da riješimo kakav veći konflikt u određenom roku i da položimo ispit života. U snu smo pozvani da odgovorimo na pitanje, ali to pitanje je pitanje života što ga često postavlja svemoćna sudbina. Događa se da snivač mora svom nepoznatom učitelju dopustiti da »Zaviri u njegovu zadaćnicuu«, u nešto što bi on rado sakrio. Ili mora
govoriti stranim jezikom, recimo jezikom čuvstva koji možda još uopće nije naučio, koji mu je, dakle, nepoznat. A životna situacija ipak zahtijeva da napokon progovori čuvstvo.

Budući da u snima o školi postoji totalna ličnost snivača, kao i upitana i na djelo pozvano Ja, zatim suučenici, a pogotovu, kao neka viša instancija, i učitelj (sam snivač je čitava škola, zajedno sa suučenicima i učiteljem), to u toj školi nema više došaptavanja, tu nema nikakvih mogućnosti za varanje i izmotavanje. U usnivenoj školi nema čak ni
markiranja. Ako se tako nešto pokuša, što se rijetko kad događa, odgovori t će na to idući sni s veoma nemilim aspektom. O školskim snima valja, dakle, vrlo ozbiljno p.orazmisliti. To nije propustila da učini snivačica koja je ušla u razred slabo darovitih i nerazvijenih učenika i našla (u sebi!) slabo njegovanu i loše odjevenu djecu. Na ploči su bili jednostavni, ali lijepi zadaci koje, dakako, njezina djeca ni približno nisu mogla riješiti. Tu je bilo ispisano i ime nekog čovjeka s kojim je bila u veoma nezgodnim odnosima. Snivačka se otada u svom važnom radu sama posvetila svojoj nerazvijenoj strani. Neki su snivači morali u školi
učiti kako se postupa s cvijećem. Drugi neki, u svom javnom životu veoma čestiti i ugledni ljudi, primili su saopćenje da su, gledani iznutra, »na ispitu propali«.

Freud i Adler, koji su svoj pogled odviše usmjerili unatrag, u biografiju živog čovjeka, (j. na dje'tiDTstvo i na odnose roditelja i djece, ne osvrću se na to kakav sadašnji i budući problem sadrži u sebi san o školi. Freud je mislio da su sni o ispitima »neizbrisivo sjećanje na kazne zbog dječjih nestašluka «. U krugovima kojima je bilo dostupno šire školsko obrazovanje, kojima je maturalni ispit otvorio put na visoku
školu, nađe se snivač, čak i poslije sredine svog života, vrlo često na ispitu zrelosti, na maturi. Jasno je da se tu ispituje današnja zrelost njegove ličnosti.

Neki je učenjak veoma ganuto ispričao: »Predavao sam u snu još na ženskoj gimnaziji u B. Učenice su pisale maturlnu zadaću u kojoj su obrađivale lijepu temu, i ja sam bto ponosan što sam je postavio. Stajao sam besposleno pokraj prozora, zadovoljan sa samim sobom. Odjednom mi munjevito sijevne u glavi da sam ja sam maturant, i od toga mi srce gotovo zamre. Sjedoh među muškarce i žene - u koje su se pretvorile učenice - i stadoh pisati i pisati, 1i na kraju predadoh nekom ozbiljnom čovjeku nepokolebljive dobrote svoj rad koji je bio ocijenjen prolaznom ocjenom. Probudio sam se obliven suzama.« Pripovjedač se sjećao
da je još imao na raspolaganju dvadeset minuta vremena.

Ovdje ne smijemo prešutjeti psihoanalitičko tumačenje. Ono u snu o maturi i u strahu zbog nje ne vidi ništa drugo do straha od impotencije, tj. da snivač u erotičkom smislu nije sposoban za ženu.

U razmatranju snova o školi važan je izgled školske  sobe. Naročito značenje ima školska ploča kao mjesto na kojemu je bijelo na crnom ispisan zadatak. Svijetlo na tamnom, dakle pretvoren u svjesno, napisan je tu, recimo, računski zadatak života; gdjekad su to i egzotični pismeni
znakovi. Budući da je doista duša pravedna, to u snu postoji shvaćanje da je snivač - pošto mu je život već pružio veliko iskustvo - dobro osposobljen za postavljeni zadatak. Život, kao što znamo, ne prima nikad isprike. Tko nije kadar riješiti zadatak sna, taj u svjesnom životu očito nije shvatio svoje teškoće ni s obzirom na njihovu bit ni s obzirom na njihovvu rješivost. Krajnje je vrijeme da se nadoknadi što se još može nadoknaditi.

Koliko je važan opis školske sobe i školske zgrade - često odviše zasjenjeni snimak koji u isto vrijeme može biti slika škole iz djetinjstva, slika ureda, nepoznatog Iaboratorija i crkvenog prostora - toliko je važan i opis ljudi u toj prostoriji. Već smo objasnili kako bi se sve mogao
protumačiti njihov lik.

Sam ispit mogao bi se odnositi na bezbroj stvari. Dok se neki industrijalac usprotivio da protumači nekoliko osobito teških dogmatskih pitanja iz odavna zaboravljenog katekizma, dotle se od protestantskog, vrlo »apstraktnog« teologa na ispitu iz zoologije zahtijevalo da u čovjeku jasnije vidi nekoliko očigledno životinjskih osobina. Ima u snu i takvih ispita koji se ne održavaju u školi. Tako je neki čovjek mlađi od četrdeset godina morao polagati ispit o motornom
čamcu. On, na žalost, nije živio na nekom jezeru, pa još nije razabirao da se u njemu voda nesvjesnog širila u jezero njegova unutrašnjeg pejzaža. Tko u snima polaže isgit, taj neka se pobrine  da za ispite bude pripremljen. Tko prođe na ispitima u snu, o čemu kraj sna ponajčešće daje obavijest, toga život propušta da krene dalje u smjeru novog znanja.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ