SNI O OPASNOSTIMA

Svaki je snivač vjerojatno već prošao kroz velike opasnosti u snima. Mnogi će nam uopće moći saopćiti samo takve doživljaje sna. U noćnim novinama sna ne zauzima rubrika "nesretni slučajevi" i »Zločini« baš neznatan prostor. Čini se da se unutrašnji izvjestitelj osobito obilno služi pojačalom.

Sni o opasnostima upozoravaju na ugrožavanje. Ali nikada se ne smije zaboraviti da se parabola opasnosti upotrebljava da bi se uvjerljivo prikazala neka životna situacija koja zahtijeva osobito mnogo razumijevanja. Sni o opasnostima ne smiju se stoga shvatiti doslovno.

Događa se: ali rjeđe nego što se misli, da su takvi sni prognostički, tj. da predviđaju neki događaj. U najboljem slučaju mogu oni reći: "Tako je to već u nesvjesnom, pa bi ti se to moglo dogoditi i u svjesnom!" Čini se da je psihi stalo do toga da sebi, a time i nama, prikaže u kakvoj se (prema njenom shvaćanju!) nalazimo opasnosti, da bi zatim dodala kako ta nevolja izgleda u pojedinostima. Unutrašnje vodstvo smatra glavnom opasnošću mogućnost da odrasli čovjek ponovo postane nesvjestan, zatim njegov preuski životni prostor koji mu ne pruža prilike za razvoj, pa gubitke energije zbog veza koje ga iscrpljuju, psihičke inflacije, tvorbu krutih kompleksa koji opterećuju psihički totalitet. Osvješćivanje čovječanstva i pojedinca tako je važan uspjeh da on ne smije biti izgubljen. Ako nam zaprijeti takva opasnost, tad sanjamo da tonemo u vodu, da se gubimo u mračnoj šumi, da u magli više ne nalazimo puta. Tada u strahu tražimo svjetlost svjetionika ili osvijetljena prozora.

Strah nam ulijeva i to što ne smijemo stajati na stupnju svijesti koji nam pripada. Zato nas uznemiruje što smo ponovo dijete, što smo dječak ili nedorasla djevoj čica koja još ide u školu. Na opasnom putu, prije nekog opasnog susreta, moramo se još jednom pogledati u ogledalu, ili nas netko mora zovnuti imenom da bismo ostali identični sa svojim Ja.

U ovoj ćemo knjizi na nekoliko mjesta naći primjera kako se nagonske sile pretvaraju u opasnosti jer nemaju dovoljno prostora. Vrlo su česti sni o životinjama, o ratu, o situacijama u kojima nas gazi vlak ili kakvo vozilo, ili nas neki stroj uvlači u sebe.

U opasnost možemo upasti i tako da se upuštamo u životne situacije kojima nismo dorasli; npr., ako uzalud pokušavamo da povučemo neka teška kola, da ih na nizbrdici zakačimo, ili smo na kakvom krovu, ili osjećamo kako se među stijenama visoke planine pod našim nogama parniče kamenje. Jedna se prečanica na ljestvama slomila, i mi visimo
u zraku. Zlo je u svakom slučaju kad se izgubi tlo pod nogama. 

Osim tjeskobnih doživljaja s područja prirode, ubrajaju se među sne opasnosti i sni o provalnicima. Ti se sni mnogih snivača doimlju osobito teško. Oni često pričaju o najprepredenijim, najdivljijim zločinima. Neki je kradljivac provalio u našu kuću sna. Ili, još strašnije: netko je tu, opasan je, u snu se zna samo to da je prisutan, ali se taj neugodni
posjetilac još ne vidi i ne može se otkriti. To je ponajčešće »jedan« iz našeg vlastitog unut!ašnjeg svijeta. Podigao se iz nekontrolirane dubine psihe i prodire u naš svjesni svijet, ugrožava njegov red i posjed: To je vrlo često maskirana nagonska žudnja, pokatkad i umorstvena misao. U snu se zna da je počinjen zločin, i sad se traži ubojica. Snivač ga vidi nejasno kao sjenu. U toga je snivača očito nešto »umoreno« - neki osjećaj, neka sigurnost, neka mogućnos t razvoja. Čudno je što se ponekad s nivač gleda u ogledalu i prepoznaje u sebi ubojicu .. .

Na drugom jednom mjestu bilo je već govora o opasnostima koje ugrožavaju red našeg duševno-duhovnog bića kao posljedica fiksnih ideja, kompleksnih misli, nesmotreno prihvaćenih domišljaja i malo vrijednih misaonih tokova. Takve se opasnosti iz područja i u području misli simboliziraju ponajčešće požarom na tavanu, bombardiranjem iz zraka, pticama koje usplahireno lepršaju u tijesnu prostoru ili pticom koja snivaču sjeda na glavu.  Ako je' snivač psihički uglavnom zdrav, tumačenje takvih snova pokazuje što bi moglo ugroziti njegovo duševno zdravlje. Borba s noćnim pticama razornih misli može biti uzbudljiva i dugotrajna.

Među sne o opasnosti ubraja se i san o žestokoj zimi. To je san o hladnoći i usamljenosti. Ne smijemo zaboraviti da je čovjek tek u novije doba u pozitivnom odnosu prema zimi, da je čak može pozdraviti kao osobitog nosioca radosti.
Zima je u našim geografskim širinama snažan pradoživljaj. Tisuću zimskih nevolja stoje nasuprot dva stoljeća grijanja u kućama i tri do četiri desetljeća zimskog sporta. Ljudska psiha zna već tisuće godina da zima može značiti hladnoću, samoću, ugrožavanje života, glad i smrt. Ona je to ovih godina nesreće u velikom dijelu Evrope na strašan
način potvrdila.

Zimski sport je, gledan sa stajališta doživljavanja čovječanstva, jučerašnja tekovina. Pozitivno ćemo ga protumačiti samo onda kada se u snu vedro prikazuje u osobnom doživljajnom materijalu. Smiona vožnja skijaša kao i sklizanje uz opasnost da se led provali mogu i u sportskom snu označiti neku životnu situaciju.

Inače je čovjeku hladno pri duši kad sniva o ledu. U zimskom pejzažu ima nešto veliko, nešto što zastrašuje. Takvim je zimskim krajem putovao neki snivač vukući za sobom nešto malo prtljage n saonicama. To je bila njegova vlastita situacija. Pokušavao je da prljuđe preko brvna. Salinci njegovih saonicu kliznuli su preko ruba mosta u dubinu. Počeo
je padati snijeg. Usamljenik je brižljivo prenio svoju imovinu
na drugu obalu. Brižljivost i uski most su pozitivni simboli u tom u tom teškom snu. Oni obećavaju mogućnost pomoći, koja je nagovijoštena u još jodnom snu iz te serije: snivač se nalazi s malim kolicima na nekom puteljku uz koji se na obje strane prostire  proljetnosmeđe, otvoreno zemljište.

Snivač čes to nailazi na smrznuto cvijeće. lli prelazi preko ledenjaka. Rijeka života pokrivena je ledom, snivačevo je more zaleđeno.

Neka je žena ustanovila da hladnoća još traje, a ona više nema ogrjevnog drva. Peć je bila mlaka. Nameće se tumačenje da taj san znači impotenciju i frigidnost u braku te žene, ali baš je seksualnost bila ono jedino što je povezivalo bračne drugove. U peći se opovremeno rasplamsavala vatra od žara podržavanog čestim raspirivanjem. Žena
je sva zaprepaštena primijetila kako iz jedne sobe u drugu prodire mali ledenjak. To je bila situacija u njezinom domu.  »U srcu sam«, rekla je žena, »Osjetila dubok bol kad prišla prozoru i vidjela da je vani proljeće.«

Snijeg i led su u srednjim širinama kao simbol sna, izraz samoće i nevolje. »Čovjek bi se mogao smrznuti govori taj san opasnosti.

Mogli bismo nabrojati još mnogo snova o opassnosti. Opasnost se, naime, može pojaviti iz svakog područja unutrašnjeg i vanjskog života. Najavljuje je san, on o njoj često govori snivaču koji ništa i ne sluti. Gdjekad nam se opasnost javlja u obliku novinskog izvjeŠtaja i radio-vijesti ili nas na nju upozorava svjetlosni natpis, crveni znak opasnost
negdje i telefonski zov. Pravi odgovor na saopćenje opasnosti, odgovor koji se sastoji više od djela nego od riječi, može čovjeka izvesti iz opasne zone. »Gdje postoji opasnost tu raste i spas«, kaže Holderlin, ali ne bismo htjeli prešutjeti da postoje i sni o opasnosti s neutješljivim svršetkom. A što da učini snivač slijedećeg sna? Da možda sam zahvati u san! Neće li to biti njegova propast? Evo toga sna:

»Stojim noću s majkom lijevo pred pročeljem kuće i znam da u njoj gori, a u kući je još zatvorena moja mlađa sestra. Izvana se još ništa ne vidi, i ja čekam s fatalističkim mirom. U snu se čudim svojoj hladnokrvnosti. Odjednom se iza prozora zažarilo, plamen izbija u prednje prostorije, u
moju sobu. U isti mah čuje se kako moja sestra u smrtnoj opasnosti moli Očenaš strašno visokim, dječjim luđačkim glasom i s najvećom mogućom zbiljnošću. I konačno se u meni probudi osjećaj . Skočio sam udesno, gdje na ljestvama ili na nekim skelama stoji, isto tako besposleno gledajući u crno odjeveni vatrogasac. Ja ga preklinjem da priskoči u pomoć, i sam se nudim da pomognem zajedno s njim; ta ovdje treba nešto učiniti, prihvatiti se posla. čovjek slegne ramenima i uperi u prozore neku vrst teleskopa, instrument kojim će očitati unutrašnju temperaturu prostorije. 'Gle', reče on očitavajući visoku temperaturu i misleći kako moja sestra mora zapravo tek sada pretrpjeti prave muke izgaranja. ,Ona ne može biti spašena; tu nema pomoći. Sama je, i mora to sada podnijeti.' On očitava taj nalaz nekako naučno hladno. Ja strastveno udaram šakama po kamenom pročelju
kuće. Osamljeni, luđački dječji glas potresa me u dubinu duše. U snu doživljavam - kao i uvijek razumski u budnom stanju - sa strašnim osjećajem izolaciju individuuma i njegovu izgubljenost u svijetu.« 

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIć