Sanjam da sam vođa neke ekspedicije i našli smo neko nalazište zmajeva i pterodaktila i sličnih prahistorijskih letećih životinja.Ulazimo u šumu gdje se nalaze mjesta gdje te životinje polažu svoja jaja.Šuma je prekrasna,zelena,visoka stabla,ali kako ulazimo dublje,sve je mračnija,sve dok nismo došli do potpunog mraka.Idemo uzbrdo šumom i kako je mrak,ništa se ne vidi,svi hodamo četveronoške i napipavamo put.Malo me je strah i govorim svojima da su mogli bar neke svjetiljke ponijeti.Pod rukama odjednom osjetim nešto živo i toplo.Odjednom se pojavi neka svjetlost,ispred sebe vidimo neku kuću,kao neko sklonište.Čujemo kako se zemlja trese jer se približavaju zmajevi i dinosauri,a na nebu vidimo ogromnog pterodaktila kako leti i glasa se kreštavim glasom.Ulazimo svi u kuću,ne uzgleda kao sklonište,nego normalna obiteljska kuća.Vidim da ima stepenice koje vode prema dolje i brzo se spuštam niz stepenice i svi idu za mnom,ali kuća ima više razina prema dolje,kako se spustimo niz jedne stepenice,tako vidimo druge koje vode na razinu niže i prijeđemo bar 4 razine dolje.Napokon se zaključamo u jednu sobu i primijetimo da se tu već netko skriva.Bio je to neki mladić koji je sjedio na wc školjci i kaže nam da je tu već neko vrijeme i da smo svi sigurni u kući.Opet ulazimo u sobu i ja osjetim da je taj mladić možda opasan.Odjednom on pokušava nasilno ući u sobi,ja pridržavam vrata,a neki mladić iz ekspedicije sjedne i nasloni se na vrata,sav smiren.Mladić izvana nekako uspijeva otvoriti vrata i kaže da želi samo da mu damo njegov mobitel i ja mu ga dodajem.Nakon toga sam u Zagrebu,vraćam se s posla u busu i kroz prozor gledam nekakvo događanje na hipodromu.Kaže mi prijateljica da su krstitke ili pričest od jednog dečka iz mog sela,Martin,koji je inače poginuo prije 5 godina.Malo mi je to čudno jer znam da je on mrtav i odlazim na hipodrom vidjeti što se točno događa.Svi poznati ljudi iz sela su sretni i svečano obučeni.Odjednom vidim i tog dečka,živ je,obučen u svečano odijelo.Ja mu polako s čuđenjem prilazim i pitam ga odakle on tu.Kaže mi kako nije htio započeti sa svečanosti dok ja ne dođem i da je cijelo vrijeme tražio mene.I odjednom ja vidim svoju veliku sliku,uokvirenu,kako stoji kraj njega.Na toj slici sam nasmiješena,lijepa,obućena u neku bež haljinu,duga smeđa kosa mi pada u kovrčama,ali meni i dalje ništa nije jasno.