Sanjam da sam u svom u stanu u prizemlju,a ispod mog stana,u stanu u podrumu,živi jedna moja prijateljica.Spustim se u taj podrum i sjetim se kako sam i ja nekad tamo živjela i da ću malo pogledati ikasnije i prisjetiti se tih vremena.U hodniku ispred tog stana na nekom stolu vidim stvari od frendice,neke šarene štikle i neke kekse,čokoladice koje mi se učine primamljivim i uzmem ih par bez njenog znanja misleći da ona neće skužiti,strpam ih u džep.Idem dalje kroz hodnik i vidim na nekom štriku kako visi neka crvena torbica i crvene štikle,prekrasne su.Dolazim do vrata i napokon čujem svoju frendicu,ne govorim joj da sam joj uzela čokoladice,već ju pitam što radi.Ona izlazi iz stana i vuče kofer za sobom i ide prema liftu,kojeg inače nema u mojoj zgradi;i govori kako ide napokon osvojiti tog dečka s posla koji joj se toliko sviđa.Ja joj poželim sreću i sretna sam zbog nje,ali vidim da nije ponijela crvene cipele i torbicu.Pomislim kako bih mogla sad malo pogledati po podrumu,iako je mračno i malo me strah,ali svakako želim malo prošvrljati,međutim nešto me odvuče van.Kad sam izašla ispred zgrade,dan je bio prekrasan.Sunčan,topao,razigran dan i ja sam odjednom samo počela trčati.Bila sam tako poletna i lagana,puna energije; u nekim trenucima sam poskakivala i činilo mi se kao da lebdim.Trčala sam uz savu po nasipu,bilo je dosta ljudi,svi su bili veseli i trčali su.Mene su noge samo nosile,zanimalo me što još ima,i dok sam trčala po nasipu,odjednom sam skrenula na neku cestu gdje nije bilo staze,ali kako sam trčala,odjendom se opet pojavi neki puteljak s moje lijeve strane i ja skrenem na njega.Taj puteljak me odvede na još ljepše mjesto,gdje je sve puno zelenila,drveća,ima i veliko jezero,voda je prekrasna i bistra,i ljudi i tamo trče i skakuću.Na tom mjestu postoji svakakvih staza za trčanje i ja primijetim jednu stazu koja je puna nekih izbočina,grbava je,neravna i dosta teška i izazovna za trčanje.Ja bez razmišljanja skrenem na tu stazu i želim sebi dokazati da mogu bez problema trćati i po njoj.I zaista,skakutala sam po njoj kao malo dijete,za mene je sve to bila igra,a ja sam bila sve sretnija.Kad sam prošla tu stazu,pojavila se jedna ravna,travnata,zelena staza,a ja sam puna energije i poletna nastavila trčati tom stazom.

Prvi dio sna iz nekog razloga spaja jedan moj prošli dio života,u kojem sam zaista živjela u nekom stančiću,koji je i bio u suterenu,u podrumu i nemam baš najljepše uspomene na njega; i dio života iz sadašnjosti,gdje frendica iz sna,zaista pokušava osvojiti dečka s posla koji joj se jako sviđa.Podrum ovdje predstavlja moju podsvijest,u koju sam htjela zaviriti,iako sam se malo bojalo i bilo je pomalo mračno,ali ja sam svejedno htjela malo proviriti unutra.Crvene štikle,crvena torbica i prijateljičino zavođenje asocira na seksualnost;ali prijateljica odlazi s koferima i s liftom kojeg inače nema i jasnom namjerom da ga napokon osvoji,a ja joj želim sreću.Tu malo gubim konce u tumačenju,kao i onaj dio gdje kradem slatkiše,poput malog djeteta;i umjesto da malo prošetam po podrumu,po podsvijesti,mene je nešto izvuklo van i opet sam poput malog djeteta,otišla sam se igrati.Ostatak sna me podjeća na neku slikovnicu; "Mala Rosie u prirodi".Taj dio sna je prekrasan,i osjećaj u snu jednako prekrasan.To je osjećaj kojem težim inače u životu;ta sloboda,poletnost,bezbrižnost i energija.To bi me iscjelilo.Frendica u snu predstavlja odrasli aspekt mene,zavodnicu,ali ona odlazi,a ja sam cijelo vrijeme poput djeteta;kradem slatkiše,igram se u prirodi.Zanima me što je to što me navelo da pogledam van,a ne unutra,u podrum tj. u podsvijest.

lp! :)

svakako je poruka sna, čak bih rekla imperativ, zaviriti u vlastitu podsvijest...tamo su odgovori, ali ti ih se bojiš pa trčiš van...prijateljica je tvoj alter-ego....oba ponašanja su tvoja i nekako se simbolički preklapaju....jer i kofer je simbol sakrivenih stvari, podsvijesti...ići liftom kojeg nema  je isto kao i djetinjasto trčati kroz život...zavodnički simboli ostaju zaboravljeni, neupotrijebljeni...Sava i jezero sugeriraju čiste emocije...krađa je potkradanje sebe, uskraćivanje sebi... dakle, na emocionalnom polju treba mijenjati pristup i način...nije bit u zavođenju, nego u igri...spontanosti...lakoći..., ali treba očistiti podrum i raspakirati kofer...