Nalazim se u svom dvorištu, kod kuće. I oko mene je nekakav nered. Dakle, nekakav rat. Nitko nije siguran vani. Neku riječ ne smijem izgovoriti, no ne mogu se sjetiti koju. Zovem Vas mobitelom i prvi puta pogriješim broj. Drugi puta nazovem ispravno i čujem vaš glas. Pitate me za što želim da mi gledate karte. A ja sam odgovorila - sreća, ljubav, posao...uglavnom ono što je svakom čovjeku važno. Netko mi je sugerirao da ne koristim jednu riječ, no taj lik je bio ondje, no nisam ga vidjela, samo osjetila prisutnost nekoga, a riječ koju nisam smjela koristit...nje se ne mogu sjetit. I nekakav taksi stiže, staje na ćupriju i vidim nekakvog čovjeka u crnom sa bluetoth slušalicom u uhu i crnim naočalama. 

pa svakako ti neka tvoja unutarnja cenzura svrdla po glavi i ne da ti da odreagiraš sve što ti se događa...ima veze sa obitelji i možda roditeljskim zabranama iz djetinjstva...obzirom da ne vidiš lice osobe koja ti sugerira zabranjenu riječ...možda da pričekamo nastavak ovog sna..., a sigurno će ga u nekom obliku biti...i čovjek sa naočlama sakriva pogled...nedovoljan uvid...čini se da ti podsvijest tek načinje nešto što te sputava, ali u ovom trenutku čak ni san ne nudi baš jasan odgovor...