Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
673
OD 14.01.2018.PUTA
San za Iridu - Jeleni
Na pustom sam polju (prepoznajem to polje iz djetinjstva) na kojemu vlada nekako zimski ugođaj (iako nema snijega, ali nema ni plodova, samo zemlja) i hodam s mamom (koja je u stvarnom životu umrla). Perifernim vidom hvatam krave, ali nisu toliko bitne iako ja govorim da im treba dati vode. Na početku polja je zgrada iza koje se nastavlja polje i ja vidim iza te zgrade svoga partnera. I želim ga vidjeti i ne želim, ali u tom trenutku jasno uočavam dva jelena s velikim rogovima i trčim za njima. Ne znam zašto i što želim time postići, ali ti jeleni odlaze tamo gdje je moj partner. Govorim mami da idemo za njima, ali istodobno se nećkam jer ne želim da moj partner misli da idem za njim. Dolazim, ali više nikoga ne vidim – ni jelene. Sljedeća scena u snu je u nekakvom dvorištu gdje je puno ljudi, najednom za stol sjedamo moji roditelji i ja, ali dolazi i moj partner te njegovi roditelji (koje nisam upoznala u stvarnom životu). I oni se upoznaju, ali ja se ne osjećam dobro zbog toga, ne razumijem što se događa i osjećam nelagodu. Primjećujem da ne želim gledati u smjeru svoga partnera, tamo sam, ali izbjegavam cijelu situaciju. Čudan neki osjećaj. Zadnja scena je da smo moj partner i ja sami u nekoj sobi. On nešto priča, ali ja ne gledam u njega. Gledam u svoja bosa stopala koja su dignuta na stol i spremam se obuti tenisice, ali na jednom na gležnjevima, pri dnu skoro kod stopala, vidim osip i na nekim mjestima veće ružne čireve. Automatski osjetim strah i pomislim jesam li to pokupila kod njega u krevetu, ali mu ništa ne govorim, sram me je i ne želim da vidi to na mojim nogama te brzo oblačim čarape.
bglavac
edin.kecanovic
