Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
572
OD 14.01.2018.PUTA
San:Tibet
Sanjam da sestrin muž ide kod nekog čovjeka koji mu duguje 700eura koji mu trebaju da bi otputovao u Njemačku na posao.Ljut i revoltiran jer ga taj čovjek zavlači,dolazi pred njegovu kuću,staje kraj njegovog auta,crni Mercedes,diže haubu i prijeti da će mu uništiti i zapaliti auto ako mu ne da novac.Djeca od tog čovjeka,3 sina,su se igrala ispred kuće i uplašila su se.Iz kuće izlazi taj čovjek,u ruci mu je pištolj koji prislanja na glavu sestrinog muža,ali ovaj se ne miče,nije ni ustuknuo i govori mu da mu vrati novac.Čovjek mu daje novac i sestrin muž odlazi,ali ne u Njemačku,već u Tibet.Vidim da su 3 sina od tog čovjeka u biti moja 3 brata,njegova žena je moja mama,pojavljuju se moja sestra i njena mala kćer Sara;koja se najprije pojavljuje u obliku male sive mačke,koja stalno nešto lovi.Sretna sam jer sam sa svojom obitelji,veselimo se,pričamo;ali moja mama odjednom uzima pištolj i govori kako bi se ona trebala ubiti.Ja joj uzimam pištolj i prislanjam cijec uz sljepoočnicu,oni svi u strahu gledaju što ću napraviti,ali ja maknem pištolj,nasmijem se i kažem da se nikad ne bih ubila jer to rade samo kukavice i da sam ja borac,i ispalim hitac u zrak.Nakon toga mama uzima pištolj i kao kroz šalu govori nećakinji da vidi što će baka napraviti,kao da ju zabavlja time,ja uzimam nećakinju i govorim joj da uopće ne obazire pažnju na takve stvari.Odjednom je noć,ljeto je i sve zvijezde se jasno vide,nebo je prekrasno.Sanjam da se budim i ležim u svom krevetu u Zagrebu,nisam sigurna jel sanjam još ili sam budna,ali vidim na drugom kraju kreveta Vas Irida.Ležite i promatrate me,imate oko glave zavezanu crvenu maramu s bijelim točkicama i ispitujete me što sam sanjala.Ja Vam pričam san,a vi govorite kako ćete nešto provjeriti i javiti mi;pitate me za terapije,idem li još,a ja Vam govorim da ovaj tjedan ne mogu zbog manjih financijskih problema,ali da svakako želim i dalje ići i da ću se snaći kako god.Vi mi govorite da nastavim dalje spavati.Prvi san se nastavlja dalje točno gdje je i stao.Gledam oduševljeno u zvijezde,počinje i neki vatromet i svi su oduševljeni.Ja primijećujem da nema moje nećakinje i tražim ju,ali je nigdje nema.Odjednom se sjetim da ju zovem na mobitel,ona se javlja slabašnim glasom.I pitam ju gdje je i zovem ju da se vrati,ali ona ne želi.Pita me ima li još alkohola za piti,ja joj govorim da nema,i ona nešto opsuje.I dalje ju molim da se vrati,obuzima me velika tuga,ali ona ne želi,osjećam da je umorna od svega,poklapa slušalicu.Tuga me sve više obuzima,suze idu na oči,svi pitaju gdje je ona.Mama govori da je ona u jednom mom bivšem stanu,tj u mom prvom stanu u kojem sam bila u Zagrebu.Mislim se kako se nisam sjetila da je tamo,sasvim je logično da je tamo;ali govorim svima da ju puste,da joj treba odmora.
vanessa
bglavac
irida
