Sinoć sam sanjala kako sam došla u osnovnu školu u mjestu u kojem ja inače živim, te u koju ide moja mlađa sestra. Naime, u snu sam došla u tu školu kako bi se raspitala za svoju sestru kod njezine razrednice za njezine ocjene i tako te stvari. Došla sam kod te razrednice i onda se pored mene stvorila moja sestra koja je kratko vrijeme ostala pored mene, razrednica mi je nešto govorila za nju ali ja se ne mogu opće sjetiti koje je ona meni informacije za nju dala. Kasnije se od jednom pojavilo par tih učiteljica uz tu razrednicu koje predaju i toj školi...ali ja im opet nisam vidjela lica, čak mi je lice razrednice isto mutno i u magli, ne vidim ga jasno, najjasnije mi je lice sestre u tom snu bilo. U drugom trenutku u rukama su mi se odjednom našli ključevi moje kuće, onako više ključeva na jednom privjesku, točno su izgledali onako koko i u stvarnosti izgledaju i kako ih nosim. Kao da sam ih uzela sa stola prije nego sam krenula kući iz škole. Ali tu nije kraj...odjednom kao tog ključa više nije bilo i u ruka ma mi se stvorila velika tacna s kolačem koji sam ja ostavila toj razrednici jer je kao mojoj sestri dan prije bio rođendan...one su to uzele, počele rezat, i ja sam komad uzela...ali kolač je kao nekako bio suh i pomalo mi je bilo nezgodno zbog toga, ali je opet ajmo reć bio dobar i one su ga pristale jesti. Ja sam se sa svojim komadom u rukama okrenula i otišla i to je to.

Ja bih voljela da ti mene poslušaš i stvarno prođeš bar neki kratki terapijski program...nisi u dodiru ni sa svojim ni sa tuđim osjećajima...ljudi bez lica znače ili da se sama distanciraš, da te nije briga za nikoga i da ne želiš vidjeti neke stvari...s druge strane...svi su ti beznačajni, nezanimljivi, nevažni...pa ipak osnovna škola u snu znači da si već prolazila ovakeve faze i da se povijest ponavlja...tvoja sestra je tvoj alter-ego....slijedom toga sna ipak se vidi da ti je važno kako te drugi  vide...(pitaš za ocjene)...pomisliš li ikada da  je i drugima važno kako ti njih  vidiš (bezlične i nezanimljive)...savjete loše primaš, ignoriraš ih....sve učiteljice su bez lica...takav ignorantski stav može biti poguban za sve tvoje društveno-socijalne kontakte, a o emocionalnim vezama da ne pričam...ključevi su tajne, zakopčanost, izolacija...i gle čuda, glavni ključ nedostaje...možda ga kroz terapiju pronađeš...to nisu bilo koji ključevi, to su ključevi tvoje kuće...(kuća u snovima obično predstavlja sanjača samog)...ključ se kao u bajci pretvara u kolač koji daješ učiteljici...kad osjetiš da će te ljudi prozreti, zabašuruješ to...ali "kolač je nekako suh" (bez srca i bez emocija činiš sve što činiš)...ali one (učiteljice) ga pristaju kao jesti...valjda su ljudi oko tebe digli ruke od toga da ti ukažu na neke  očitosti...no, nikoga ne zavaraš, zavaravaš samo sebe...