Sinoć sam usnula jako kratak san, ne sijećam se nikakvih posebnih detalja. Sanjala sam kako izlazim iz bolnice i čekam da mi liječnici i medicinske sestre daju otpusno pismo. Ne znam kako sam i zbog čega bila u bolnici ni koliko dugo, ne vidim bolničku sobu, samo jedan mali dio bolnice u tom dijelu gdje ja čekam to otpusno pismo, najviše mi je u sjećanju ostao jedan mali dio poda kojeg jasno vidim. Znam da je neko bio samnom dok sam čekala na otpusno pismo, znam da sam s nekim jako kratko razgovarala al ne vidim ničije lice i ne znam tko je ta osoba do mene opće,ali znam da sam joj se kratko obratila...ali zbilja nemam pojma ko je niti lice vidim...naime, dok sam čekala otpusno pisamo da mogu van iz bolnice, znam ko mi ga treba dati, ali ja također ne vidim ni jednog liječnika ni menicinsku sestru...apsotutno nikoga!! Znam da sam čekala samo, mislim da sam sjedila...i to je to čega se sijećam, čak se ni ne sjećam jesam opće dobila to otpusno pismo jer je san završio.

Pa, da sam ja bila osoba koja ti je trebala napisati to otpusno pismo, u njemu bi sigurno pisalo, da se trebaš malo manje baviti sobom, a malo više pozornosti obratiti na ljude iz svoje okoline...to je uvjet da ozdraviš svoj društveni život i izađeš iz zamke svojih bolećivih razmišljanja...pogledaj oko sebe, mnogi ljudi imaju daleko većih problema, ali ne misle na njih 24h...inače, u snovima je bolje izlaziti iz bolnice, nego ići u bolnicu...ima san i poruku i optimističnu notu...ali određene stvari ipak moraš sama napraviti...