Ovo mi je drugi san koji sam sinoć sanjala. Sanjala sam kako sam s majkom išla pješice prema autoputu(išle smo onom trakom kojom se inače priključuje na autoput), inače znam da je to mjesto na autoputu, odnosno taj silazak na kojem ja inače znam izaći iz autobusa kada putujem sa fakulteta kući po dogovoru s vozačem jer mi je znatno bliže doći svojoj kući. Kada smo ja i majka došle bizu toga mjesta,ja sam njoj rekla koliko se sijećam:"to je to mjesto"..ili tako nešto slično, nismo došle skroz do tu di ja inače silazim po dodovoru, već smo dalje od toga bile i tu je uz cestu sjedila na nekoj klupi moja prijateljica s kojom sam jako dobra, znamo se već nekoliko godina, znam da mi je pružila ruku kako bi mi sa zakašnjenjem čestitala Uskrs koji je već odavno prošao, mada je ona toga bila svjesna, naime...uz nju je na toj klupi sjedila još jedna njezina prijateljica koju ja nisam poznavala ni tada, a ni u stvarnosti je ne znam nikako, ali sam joj u snu vidjela kako ima lijepu i dugu plavu kosu, lijepo uređenu i njegovanu, a lica joj se sijećam kao u nekoj magli, ne sijećam ga se jasno...ona mi je također pružila ruku da me pozdravi, ona mi nije čestitala Uskrs, nakon toga se sijećam da smo ja i majka stajale tamo s njima malo i bilo je jako lijepo i sunčano vrijeme i to je to čega se sijećam.

Prvo te molim samo jedan san dnevno, jer sam prezauzeta...

Drugo, autoceste, putevi, staze i prijevozna sredstva uvijek sanjača pozivaju da krene dalje, da se makne iz točke u kojoj je zapeo...

Drugi ljudi (djevojke na klupi, vozač koji ti radi uslugu i staje na mjestu koje ti je bliže domu) te vide boljom nego-li ti sama sebe vidiš...

Društveni život?

Ne poznaješ "prijateljicu" svoje prijateljice...!?!

Previše se držiš poznatoga...usudi se malo hrabrije koračati kroz život...