Draga irida!

Evo mene nakon dugog vremena opet s nekim snom...u dijelovima.. pa bih te molila da mi ga protumačiš.

Cijelo se vrijeme nalazim na nekom putovanju kojeg ne doživljavam kao takvo. Izgledalo mi je više kao svakodnevnica kroz koju prolazim s raznim, meni dragim ljudima, onima  s posla i iz privatnog života. Putuje se  djelomično vlakom, djelomično brodom. Brod je ogroman, paluba više naliči na neki grad s parkom ..zima je i sve je pokriveno snijegom. Vozim se po palubi(noću) automobilom, a put se uspinje kao da je brod na nekom brdu usidren.  Ljudi me promatraju  pitajući se  hoću li se uspjeti popeti . Osjećam njihove poglede ali vozim dalje bez zastajkivanja i problema.

U drugom dijelu sna se nalazim u noćnom vlaku i pokušavam spavati. Kupe je prostrani i osim mene u njemu nema nikoga, što mi stvara neugodu i ne mogu se opustiti jer sam svijesna da se vrata kupea ne mogu iznutra zaključati.

U prvom i drugom dijelu sna pojavljuje se moja kolegica s posla i svaki puta prije svog odlaska ponavlja mi da ne smijem  korigirani pismeni rad( priča o njemu kao o dokumnetu) otvoriti prije Krizme, a ja joj odgovaram da Krizmi ne mogu pristupiti ako prvo ne pogledam dokument i provjerim njegovu ispravnost. Ona samnom otvara na kompjuteru taj pismeni rad ...on se otvara u slikama , prije bih čak rekla u videoklipove gdje vidim neke segmente iz mog života u živim bojama proljeća , uglavnom povezane sa onim fazama koje dodiruju razvoj moje djece. Ona te prizore opisuje, zastajući na svakoj radnji , i daje mi savjete kako bih ih ispravno trebala napisati na njemačkom.

U stvarnosti sam zaista dala toj istoj kolegici moj završni rad na malu korekturu i formatiranje. Sve u svemu, u mom životu završava jedan dugi ciklus željenih i neželjenih okolnosti i ja se veselim onom nepredvidljivom ..nadolazećem...

Zahvaljujem se unaprijed na tumačenju.