Jučer predvečer sam otišla tražiti Ajsa... prema karti, ulica u kojoj se nalazi je lijepo nacrtana, sve bi bilo dobro, ali ga nisam mogla naći.

Naime, sanjala sam opet neki san sa petka na subotu: vlak, Davora, savski nasip, mobitel, ženu obučenu u crnu haljinu sa satenskim trakicama po njoj, vrlo dotjeranu, koja nam je nešto govorila kako bismo mi trebali živjeti...

U ponedjeljak idemo posjetiti Ajsa, da vidimo kako mu je, jer me nešto stalno zove da ga posjetim i tome se ne mogu nikako oduprijeti. Znam, kad ga vidim i uvjerim se, neću ga više sanjati.