Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
692
OD 14.01.2018.PUTA
Ponovno dućani u snovima
Jedinog sna kojeg se sjećam od noćas glasi ovako. Na pauzi sam za ručak kupujem u butiku u centru Zagreba sa kolegicom s posla koja kupuje i sebi i nekom drugom neku jaknu, ona želi da ja provućem svoju karticu i platim i svoje i njezino ali ja odbijam i govorim da ću platiti u gotovini majicu koju sam uzela jer imam taman toliko novaca (u stvarnom životu kolegici često nešto uzimam na svoju karticu). Ne vraćam se na posao nego prolazim kroz trešnjevački plac i pređem cestu te ulazim u dućan sa nakitom koji je u vlasništvu druge kolegice s posla. Susrećem još dvije kolegice koje gledaju nakit ali se baš ne doživljavamo previše ja sam kao u potrazi za zaručničkim prstenom, isprobavam jedan lijepi. Znam da kasnim na posao ali iz dućana skrećem lijevo u neku uličicu i tamo nailazi moj otac sa automobilom i ja sjedam u njega i krećem doma. Međutim moj otac mora nešto obaviti tj. reklamirati karticu pa parikra auto ispred neke zgrade na ulazu tako da dvije nepoznate žene jedva izlaze. Pomaže mu jedna od mojih šefica. Ja malo glumim da sam bolesna kada me pogleda jer je tek 15.45h a ja sam već krenula doma iako radim do 16h, ali zapažam da je i moja šefica isto otišla ranije doma. Odlazi vidim je s leđa nosi vrećice u rukama i mene ne brine što sam otišla ranije.Jedina stvar koja me brine je to što mi je kompjuter na poslu ostao upaljen htjela bih zamoliti jednu kolegicu da ga ugasi ali se nažalost prvo mora ulogirati u njega (na poslu svatko ima svoj login za kompjuter i za program u kojem radi zbog sigurnosti)ja joj baš nebi htjela dati svoj login jer mi je login ime bivšeg direktora koji mi se sviđao ali i zbog drugih stvari. Vozeći se prema kući skrećemo desno i vibrira mi mob. zove frendica koja radi u istoj ulici kao i ja u butiku(i u stvarnom životu) da odemo na kavu jer se vraća na posao na razgovor sa direktorom zaboravila je neke novce dati. Riječ direktor izgovara sa jako čudnim naglaskom te meni asocijacija pada na mog bivšeg direktora koji mi se jako sviđao kao muškarac. Frendici govorim da sam već krenula doma i zamišljam ju u tom butiku gdje radi kao da je novi i da je prazan i u njemu se nalaze dva okomita reda kamenih lijepih stupova, te frendica ima moćo u ruci i pere pod između tih stupova prvo sa mokrim moćom a potom briše sa suhim. U snu su svi likovi, stvari kao i strahovi i zaduženja na poslu isti kao i u stvarnom životu, jedino što su dijelovi grada u kojima se nalazim malo razbacani ali ulice i mjesta su ista.
bglavac
edin.kecanovic
