Sanjam mog momka I mene kako se drzimo za ruke I uzurbano hodamo kroz neki nepoznati kameni grad( poput Kotora). On kao da me vuce za sobom da pozurim. Odjednom se nalazimo ispred crkve kao iz 19. Veka I on predlaze da udjemo I da se vencamo . Jas am sokirana, najvise osecam zbunjenost jer sam svesna njegovog odnosa prema religiji I da nije krsten .Ulazimo u crkvu (nisam videla nista sto se inace nalazi u crkvi, samo gomilu starinskih stvari). Docekuje nas pop u nekoj staroj haljini sa konopcem oko struka, ja mu govorim da nemamo burme. Pop nam donosi predivnu staru kutiju za nakit I govori mi da izaberem prstenje(prstenje je bilo srebrno I bronzano).Ja ne mogu da se odlucim I stavljam 5-6 prstenja na obe ruke I posmatram svoje prste .Posle nekog vremena biram prsten I nalazim isti takav za njega.U snu imam utisak da nisam svesna sta se desava ali sam srecna. .Na kraju je pop nesto promrmljao I rekao nam da smo sada vencani u crkvi. Izlazimo napolje….dan je divan…ja razmisljam kako cu da saopstim roditeljima I na glas izgovaram “sada smo vencani u crkvi” I sopstveni me glas budi iz sna. Unapred hvala!

@sparkles, srebro i bronca, plemeniti i neplemeniti metal...velike razlike među vama i vrlo različita očekivanja...moguća iznenađenja na vidiku...realna opasnost od neplanirane trudnoće...san inače iscrtava tvoje pasivno čekanje na njegovu inicijativu, što nije dobro..., nijedna žena ne bi trebala stavljati svoj život u ruke muškarcu, a ne bi trebalo biti ni obrnuto...kad muškarac kaže da ne želi planirati, rekao je zapravo da se ne želi obvezivati...nauči slušati između riječi...sretno!