Dobar dan Irida,

Moje trenutačno stanje: nezadovoljna sam i tužna. Imam problema na poslu. Naoko su mi suradnici dobri, a čujem da me iza leđa ogovaraju, to mi smeta, ne osjećam se ugodno. I u široj obitelji su se pojavili problemi koji me pritišću, a ne mogu pomoći. Osjećam se jadno, nemoćno, usamljeno..

Usnula sam sinoć san da se udaje moja petogodišnja kćer. Nosim je na rukama iz prizemlja po stepenicama u spavaću sobu.. kako dolazimo čuju se poklici ljudi (oni znaju da dolazimo pa nam žele dobrodošlicu). Pomišljam da ih je puno i vesela sam zbog nje (jer zbog nje su i došli). No kako ulazimo u sobu ona je skros mračna. Mračniji su samo ti ljudi koji stoje i nema ih puno kako sam u prvi mah mislila, a i poklici su utihnuli kako smo došle. Razočarana sam. Pokušavam upaliti svjetlo, ali mi kažu da je žarulja izgorjela i da se svjetlo nikako ne može upaliti.Stavljam svoju djevojčicu na pod, a ona pleše. Ne vidim nikoga samo nju na sred sobe, ona je u svjetlu. Obučena je u bijelu prozirnu kratku haljinicu na volančiće, a ispod ima plavu još kraću haljinicu (neka gospođa mi dobacuje da ispod ima hlače, no ja joj odgovaram da ima haljinu).

Ne znam dal je u tome snu, ili sam to već usnula neki drugi, ali ja sam obučena u neke neudobne hlače (smeđkaste boje, sa sitnim uzorkom)i crne cipele na visoku petu. Na kraju se sama sebi čudim zašto sam izabrala tako neudobne cipele, da će se svi čuditi i ispast ću smiješna kad dođem u njima na posao. Na kraju ih izuvam.

Hvala na tumačenju