CRKVA I KULTOVI

Moderna nauka o snu ustanovila je, isprva na svoje veliko čuđenje, da u čovječjem nesvjesnom - u nereligioznih je ljudi to osobito uočljiv slučaj - intenzivno živi religioznost. Stoga je kompleksna psihologija spoznala kao nešto pouzdano da osnovnom stavu psihe pripada i religiozna težnja. Ali, dubinsko-psihološko istraživanje naišlo je na još
jednu činjenicu: današnji ljudi snivaju sne s religioznim predodžbama, s kultnim obredima i slikama o kojima ne mogu znati koliko su oni bili važni za prijašnje epohe i kako oni još uvijek snažno djeluju u primitivnih naroda. Ono što se naučno pohranjuje u povijesti religije i kulture, prebiva i nadalje u kolektivnim slojevima individualne psihe
kao baština predaka.

Evropljanin naših dana živi u svijetu koji je, usprkos svim suprotnim gibanjima, porijeklom kako iz antike, tako i iz kršćanstva. U nama ima još i više srednjeg vijeka nego što se to obično misli. Ispod njega se, međutim, prostire prastari sloj religioznog shvaćanja koje, čini se, potječe iz pradavnog doba ljudske psihe.

Ta prošlost, ti religiozni arhetipovi izranjaju u snu samo stoga što se naša situacija može najbolje izraziti svojom prastarom parabolom, što u nama sebi stvara prostor najjudskije poštovanje božanskog, divljenje neshvatljivim, ali aktivnim praiskonskim silama. Mi se tu susrećemo s
osnovnim činjenicama života koje okružuje svjetlost trajnog u svetosti.

U tim se snima, među ostalim, slavi svjetlost~ Sunce kao donosilac dana i svjesnosti, kao darivatelj'-- topline i zrenja. Kultovi bika i zaklinjanje zmije slave čudno uskrsnuće, prinose žrtvu dubini vode i zemlje; dim te žrtve diže se u nebesku visinu.

Ali svi se ti sni ne obaziru na kulturno-historijsko znanje ili neznanje svojih snivača. Snivač bi, dakako, za tumačenje toga svoga kultnog sna morao steći vrlo veliko znanje. Zeli li da ga čestito tumači,ne smiju mu biti nepoznati, npr., primitivno čaranje radi plodnosti, misterij preobrazbe, kultovi mrtvih i spomenuto obožavanje >>gornjih« i »donjih« sila u raznolikim oblicima. Posve je razwnljivo da je pružanje
takvog znanja - ukoliko autor njime raspolaže - na ovih nekoliko stranica i nemoguće i nedopušteno.

O stvarima iz svijeta .. crkvene, kršćanske simbolike sanja se više nego što se obično pretpostavlja, Uglavnom se i u životu današnjih ljudi očituje kakvo su značenje za evropsku psihu im"lli Kršćanstvo i oblici njegova kulta.

Snivač je u svom suu često na putu u crkvu. Ili stoji neočekivano pred nekom katedralom, na stepenicama neke crkvice na brdu. Rijetko kact je to crkva iz domovine njegove mladosti, crkva s kojom ga povezuju osobni doživljaji ili koju je, iz bilo kojih razloga, na nekom putovanju zamijetio.

Snivač mora gdjekad ~vladavatj zapreke. Ponekad mu je zatvoren pristup crkvi: trenutačno rješenje njegovih konflikata ne može se sada postići putem crkve - možda stoga što se dosad odviše lako i bez unutrašnje obveze svaki put .;kla~ao u crkvu.

Ali on može i sanjati da je već u crkvi. Treba li da ondje čuje neku riječ, »svoju riječ«, riječ koja se njega tiče? Ili treba da nauči da bude tih i pobožan? U svakom slučaju morao bi tu susresti ono što crkva obuhvaća kao religiozni sadržaj života. Na takve sne nailazimo osobito često u ljudi koji su hotimice napustili svaki odnos prema crkvenom životu. Ali čujmo ovo: to je rijetko kad crkva njegova prebivališta koju on izvana dobro poznaje; to je crkva sna, unutrašnja crkva. Stoga je to gdjekad pećinska crkva, polurilračni prostor unutrašnjega preporoda. u njoj često ne postoji ni bazen s vodom za krštenje koja obnavlja. Dakako
da su i stvari kojima nije mjesto u kršćanskoj crkvi, ali bi s posvetom morale biti primljene u snivačevo religiozno doživljavanje, na njegovo čuđenje s njim, ili su, još bolje, u njemu prisutne.

Ponekad se pojavi neka vrst đavolje crkve, ili se u snu vide crkvenjaci, pa i svećenici, u vrlo nezgodnoj odjeći. Đavolji se svećenici pokažu, i njihova se pojava i u snu nereligioznih ljudi osjeća kao svetogrđe. U prostoru takvih crkava mogu se · zbivati bestidnosti. Ali nisu li u mnogih ljudi neobuzdane požude osobito tijesno povezane s lažno živom licemjerno pobožnom sklonošću prema crkvi? Takvi se sni mogu, dakako, tumačiti i drukčije; da bi se prikazao njihov smisao bila bi potrebna rasprava koja ponekom ne bi bila lako shvatljiva, koja bi bila vjersko-historijski utemeljena. Snivač se poslije takvih snova ipak mora i svjesno pozabaviti svojim religioznim problemima, Snivač će biti naročito začuđen ako se u njegovim snima kao opasnost pojavi čak i đavo koji je samo pretvoren u smiješan lik. Pa ipak đavo - tako se, naime, naziva taj lik - nije stranac u gdjekojem ponovljenom snu. Cesto je crn i crven, obojen bojom požudne, tamne strasti, kao »zeleni đavo« često je negativni bog vegetacije, proždrljivi zmaj, zeleni gmaz bez duše. Pokatkad je to pravi Luci~er,. pali duh svjetlosti. Takvi sni svjedoče ponajprije o snivačevoj tragičnoj duhovnoj situaciji.

Događa se da snivač u crkvi nešto traži, ali to što traži ne nalazi u njoj nego, recimo, u kutu zidom ograđenog vrta: čak možda nađe na nekom nezgodnom mjestu najljepši oltar. Ili su snivači, na svoje najveće čuđenje, našli »dijete« , koje su dugo tražili, u nekoj crkvi, u jasnoj svjetlosti njezinih divnih prozora ili u mračnim, ozbiljnim prostorijama njezine kripte.

Neki je snivač ušao u napola razorenu, razvalini sličnu crkvu; sav začuđen, vidio je u njoj vrt pun puncat cvjetnih lijeha. On je u crkvenom području doživio nešto bitno. Iz njega mu je sinuo novi duševni život.

Pokatkad ima crkva križni tlocrt, što znači da ona vlada svim stranama razine života. O simbolu križa već smo govorili. Sni o križu nisu rijetki. Poznavanje životopisa svetaca i mučenika prijeko je potrebno za tumačenje određenih snova bez obzira na biblijske dokumente. U kontekstu i u domišljajima amplifikacija snivač često iznosi sjećanja koja potječu iz doživljavanja nedjeljne škole svoga djetinjstva ili iz prvih pouka u pričama. Uzgred rečeno, važno je da se jednom djeci ispričaju priče iz kršćanske predaje bez dogmatskih dodataka. To su, naime, najdublje priče čovječanstva .

Psiha zna za postojanje sila života. Ona diše u značajnome, ma koliko »snivačeva« svijest 'bila bezazlena. Ona i snažno shvaća sile koje čovjek, budući da zato mora odrediti pojam, naziva »božanskim« s ilama. Sni bi gdjekojeg snivača ili snivačicu mogli poučiti da njihova sentimentalna,
ružičas ta bogobojaznost jedva vidi i najmanji djelić odjeće onoga koga je Augustin nazvao tajanstvenim Bogom, »Deusabsconditus«, u kojem je Calvin prepoznao nepogrešivog djelitelja una pri jed određene sudbine života.

Svaka je religija slavila Moćnog kao darivatelja i uzročnika svega vedrog i sretnog života, ali je svaka religija spoznala i njcgovll s trahotu, njegovu vlast nad životom i smrću. Neki je čovj ek srednjih godina, još zaokupljen nepotpunom, činj enicama života neadekvatnom s likom svijeta, primio u snu veliku i s trašnu pouku. Sanjao je kako njegov
bliski rođak, koji je kao posljednji odvjetnik teškom sudbinom
progonjene Obitelji nesretno pogi!J.UO, leži ubijen među svojim roditeljima, a oni s toje, prignuti nad njim, do njegovih nogu i glave. Sam snivač želi da traži onoga koji je počinio to strašno dj elo. On osj eća da je taj posve blizu. U tom se času iznad osakaćcnog mr tvaca i njegovih rasplakanih roditelja pretvorila siva magla u svijetli krug; u toj aureoli
pojavilo se lice Božje, što je on odmah znao. Ono je bezvremeno, jasno, dobrostivo, a ipak strašno ozbiljno. Snivač mu je, u trenutačnoj spoznaji istine, ogorčeno doviknuo: »To si ti učinio! « »Jest, to sam ja učinio! «, reče veliko lice, »jer ja dajem život, i ja ubijam.« I ponovi: >>Ja ubijam i dajem život. A ti to ne smiješ nikad zaboraviti! Malo ih je koji to mogu razumjeti. Tko to ne može razumjeti, neka to i ne zna.« Snivaču je t im vizion<l!rskim krupnim snom dano religiozno iskustvo koje je otada bilo odsudno za njegov život .

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ