Ako jednom staneš pred zid. Zid sa puno vrata.
Pogledaj koliko ih je…
Sva vrata zatvorena. Sva vrata ista.
Bez oznaka. Bez uputa.
Koji god put da odabereš, kud god da kreneš, moguće je da se jednom susretneš sa tim zidom.
Zid koji se stvori ispred tebe. Iznenada. Poput oaze u pustinji.
Nitko te ne može pripremiti za to iskustvo.
Stajat ćeš izgubljeno i bespomoćno.
I pitat ćeš se kako i kuda dalje.
Put koji je iza tebe je put bez povratka.
Put kojim ćeš krenuti još nije napravljen, još ne postoji.  Neotkriven je i nov. I samo tvoj.
Sva vrata su ti na raspolaganju.
Sva vrata su tvoja i namijenjena tebi.
Na tebi je samo da odlučiš koja od njih ćeš otvoriti, kroz koja ćeš proći da nastaviš svoj put.
I tako ostaviš zid iza sebe.

Neki ljudi potroše svoj cijeli život u odabiranju onih pravih, onih jedinih ispravnih vrata.
Jedina tajna je da prava vrata ne postoje. I kako to objasniti nekome tko je uvjeren da za jedan problem, postoji samo jedno jedino ispravno rješenje?
Kada se pojavi, problem već sa sobom donosi pun kufer rješenja.
Samo ih treba vidjeti.
Kroz koja vrata ćeš krenuti?
Kako god da odlučiš neće biti ispravno.
Kako da znaš da donosiš ispravnu odluku, a nemaš pojma što se krije iza pojedinih vrata.
Kako god da odlučiš neće biti pogrešno. Iz istog razloga.
Ako odlučiš proći kroz bilo koja odabrana vrata, dobro je.  
Prođi i idi svojim putem...

Ako odlučiš srušiti zid, još bolje.
Sruši ga do temelja. Spali ga zajedno s vratima. Neka se pretvori u prah i pepeo.
Neka nestane u povijest tvog putovanja.
Svijet će ti se otvoriti kao na dlanu, a tvoj život će dalje teći.
Bez zidova. Bez prepreka.

A što ako se nađeš pred zidom koji ne možeš srušiti, pred zidom koji nema ni jedna jedina vrata?  Ono... kad se nema izbora, kad nema mogućnosti, kad nema izlaza.
Taj zid je najopasnija moguća verzija.
Zašto?
Zato što postoji jedino u tvojoj glavi. Zato što je iluzija.
Ako se ikada nađeš pred takvim zidom, krajnje je vrijeme da se probudiš, da otvoriš oči, srce i um.
Da, tada je krajnje vrijeme da prestaneš graditi zidove u sebi...