PROČITANO

849

PUTA

Dajte svojim godinama dokaz da ste – živjeli!

Pročitala sam jučer: Ne postoji ništa žalosnije od starine opterećene godinama, koja nema drugog dokaza da je živjela – osim starosti. (R. Torre)

Imam 47 godina.

I iskreno, nije me briga izgledam li starije ili mlađe od toga. Potpuno mi je svejedno.

Živa sam. Mnogi to više u mojim godinama nisu, mnogi koje sam poznavala i sa kojima sam dijelila školske klupe dok smo još svi izgledali jednako, potpuno nesvjesni svega što nas čeka. Nema ih, a nisu bili ništa lošiji od mene.

Isteklo im je vrijeme, kao što će svakome od nas.. I što si napravio – napravio si..

I neću lagati kako sam zbog toga svjesna svakog dana i svakog trenutka u svom životu, kako uživam i koristim bolje svo svoje vrijeme, jer je to još uvijek daleko od istine, ali budim se.. Budim se u tome da svaki puta kada otvorim oči – dobijem dar..

Možda je do godina, ali svaku vijest, kako nekoga između nas više nema, doživljavam kao podsjetnik..da smo mi dobili više..više prilika.

Više prilika da popijemo kavu, da pogledamo u sunce, da se zaustavimo u prolazu i u dvije minute pitamo nekoga kako je..bez obzira što ćemo sve to već za 5 minuta zaboraviti.. Sve su to prilike..

Jer kada istekne vrijeme..iskoristio si sve svoje prilike. Nema popravnog.

Pročitala sam jučer: Ne postoji ništa žalosnije od starine opterećene godinama, koja nema drugog dokaza da je živjela – osim starosti. (R. Torre)

I da budem iskrena, voljela bih doživjeti tu starost jer bi to značilo da ću možda gledati svoje unuke kako rastu i da ću imati priliku napraviti još puno stvari koje do sada još nisam uspjela, ali sada znam: to je privilegija..

Ali možda tu privilegiju ja neću imati.

I nemam pravo žalbe.

„Imala si svoje vrijeme i sa njim si napravila što si htjela.“ Jesam.

Godinama nesvjesna mogućnosti koje sam imala. Godinama nesvjesna izbora koje sam radila.

No, danas isto tako znam: više nema isprika..

Isprika tipa „nisam znala“, „nisam mogla“, „budem“, „hoću“…

To je prevara kojom smo svi pokušali zavarati sebe i pokušali kupiti vrijeme, a ono se ne da kupiti..

Jer godine su prošle i ako niste napravili, niste bili, niste osjetili, niste doživjeli..svejedno ste potrošili svoje vrijeme..

I onda ..što ćemo?

Ja znam.

Ako nešto želim – moram to napraviti danas jer sutra možda više neće biti vremena za mene.

Ako nekoga volim, moram mu to reći danas jer ga možda sutra više neće biti.