Sigurno ćeš ostarjeti, ako se ne dogodi smrtna nesreća ili srčani udar ili ako u tvome kalendaru ne predstoji neka teška bolest. Ali što imaš od toga da sa starošću dođu sva egipatska zla: boli u križima i reuma u koljenima, svaki korak jedna muka, loše pamćenje, oči gotovo slijepe, uši gotovo gluhe. I što je najgore: osamljenost. Strojevi koji više ne proizvode, odlaze u staro željezo. Kako mogu ljudi, čije snage popuštaju, koji moraju ostaviti život rada i zanimanja, kako mogu ti ljudi ostati čovjekom i biti sretni? Jako mnogo ovisi o okolini, o obitelji, o krugu prijatelja i znanaca, i o starosnoj zbrinutosti. To velikim dijelom ovisi i o njima. Moraš naučiti starjeti. Starjeti nije nikakva katastrofa. Tvoji starački dani ne moraju biti dani nesreće. Nauči starjeti s mladim srcem. To je sva mudrost. Imamo mlado srce dokle god volimo život, kako se svaki dan predstavlja, život s njegovim dobrim i s njegovim lošim stranama. Imamo mlado srce, dokle god volimo ljude i dokle god im priuštimo sve što možda nama samima nedostaje. Tko stari s mladim srcem, znat će tihom veselošću prihvatiti mnoge male i velike tegobe staračkih dana. Znat će za smisao života i umiranja. Znat će kako je kratko i koliko maleno sve na ovoj zemlji. I imat će nadu u vječni život. izvor:

www.glas-koncila.hr