Spuštenih ruku, klonulog pogleda, bez misli na jeziku, slušam kako otkucaji srca moga, u stopu prate korake nastojanja, sebicno, kako to i priliči ljudima, pogleda uprtog u nadu, s povjerenjem predajem se nemoći i odmah osjetim se bolje.

Jer jos se nije rodio, ko je ljudima ugodio, a ja, kako mogu ja, isto tako rođen, ugoditi nekome, kad je sve objašnjeno i sve rečeno, a čitav svemir se nalazi unutar moje male potrebe. Moje, tvoje, naše, svačije. Isprepleteno je to, što kome ugađaš i kako ti je poredano, koji su ti prioriteti i gdje se ko nađe. Ispunjenje očekujemo u sebi, ugađajući nekome. Moram ovome, moram onome, moram ovo, moram ono, a ljubav,,,,

Ljubav je nesebično i bezgranično davanje. Takva ljubav ne poznaje strah. Takva ljubav ne postavlja zahtjeve, ne poznaje očekivanja, i ne stvara ovisnost. Ljubav ne izaziva. Samo jedna ljubav je takva.

Ja neću zahtjevati da me usrećiš, mada možeš, jer moja sreća je moja, i ne počiva u tebi. Počiva u meni. Beskrajno sam sretan kad sam s tobom, jer kad sam s tobom sve ima smisao, svoj početak i kraj.

I kao što pjesnik reče, primi, Bože, molitvu moje nemoći, oduzmi mi snagu i želju da izađem iz ove tišine, vrati me u mir, prvi ili posljednji. Postoji on i sad u meni, mislio sam da sam ga zaboravio, ali ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava, i sve je naše, što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem, podsječajući nas i ranjavajući. I sveti se zbog izdaje. Kasno je sjećanja, uzalud se javljate, beskorisne su vaše nemočne utjehe i podsjećanja na ono sto je moglo da bude, jer što nije bilo, nije ni moglo da bude. A uvijek izgleda lijepo ono što se nije ostvarilo. Vi ste varka koja rađa nezadovoljstvo, varka koju ne mogu i ne želim da otjeram, jer me razoružava i tihom tugom brani od patnje.

Zato opet kažem da ljubav ne postavlja uslove, ne poznaje strah, ne priznaje očekivanja i ne stvara ovisnost. Ljubav ne izaziva. Samo jedna ljubav je takva.

Uz malu pomoć pjesnika, nekad davno ,,,,,