Čemu toliko patnje,toliko neshvaćene patnje?Možda i u tvom domu,u tvom srcu.Patnja o kojoj ne želiš govoriti,budući da te već godinama nagriza u dubini tvoga bića.Patnja koju nisi sam izazvao.Nesreće koja te prati,sudbinskih udaraca koji te snađoše.Razorenog ili posve hladnog braka.Dosadne bolesti bez velikih izgleda za ozdravljenje.Briga,zavaravanja,nerazumjev-anja,nezahvalnosti,višegodišnje svađe u obitelji.Uvrede,loše riječi,niskosti zbog koje ne možeš noćima spavati.Ili možda velika osamljenost pod stare dane.

Nad svačijim životom visi križ.Na svakim vratima čekaju patnja i smrt.Ako si zbog toga ozlojađen,u tebi će niknuti ogorčenost poput zastrašujućeg čira u tvojem srcu.I križ će biti utoliko teži.Mi nemamo drugog izbora.Valja nam prignuti koljeno pred tajnom patnje,pred Bogom,Jedinim,koji dopušta da nas i u najcrnijoj noćima obasjavaju zvijezde s neba.