Član readykul

Upisao:

readykul

OBJAVLJENO:

OSHO čakrinski sistemi

OSHO čakrinski sistemi
ČOVJEK JE DUGA. Svih sedam boja je u njemu...
S tarotom svaki dan Čarobnjački tarot

OSHO

 

ČAKRINSKI SISTEM

 

 

ČOVJEK JE DUGA. Svih sedam boja je u njemu. To je njegova ljepota i njegova nevolja, takođe. Čovjek je mnogolik, mnogo dimenzionalan. Njegovo biće nije jednostavno, to je jedna velika složenica, a iz te kompleksnosti se rađa harmonija koju zovemo Bog: božanski spjev.

Prva stvar koju moramo shvatiti kada je čovjek u pitanju je ta da čovjek još ne postoji. Čovjek je samo još jedna mogućnost, potencijal. Čovjek može nastati, čovjek je jedno obećanje. Pas je nastao, stjena postoji, sunce je ... čovjek može  postati . Odatle je prisutna tjeskoba i jad - pojedinac može izbjeći to, takođe. To nije zajamčeno. Ti možeš procvjetati, a možeš i da ne procvjetaš. Odatle je tvoja krhkost, potrešenost i unutrašnji treptaj: " Ko zna da li ću ja biti spreman da to uradim ili ne?"

Čovjek je most izmedju životinje i božanstva. Životinja je beskrajno sretna - naravno, ona nije svjesna, nije svjesno budna, ali je beskrajno sretna, bezbrižna, nikada neurotična. Bog je beskrajno sretan i svijestan. Čovjek je upravo između njih dvoje, u pretpaklu, uvjek u kolebanju - biti ili ne biti?

Čovjek je duga, rekoh, jer ti duga može pružiti svu perspektivu u koju čovijek može biti shvaćen - od nižeg do višeg nivoa. Duga ima sedam boja, čovjek ima sedam centara u svom biću. Alegorija broja sedam je veoma stara. U Indiji je ta alegorija preuzela smisao sedam čarki: najniža je muladar a najviša sahasrar, a između njih dvije je još pet stepenika, još pet čakri. Čovjek treba da prođe svih sedam čakri - sedam stepenica do božanskog. Obično smo zgrčeni u onoj najnižoj čakri. One prve tri muladar, svadistan i manipura su životinjske čakre. Ako živiš u te tri čakre onda nijesi puno drukčiji od životinje - tada ti činiš prestupe. To ne znači da ti stvarno činiš prestup - ti činiš prestup stoga što ti nijesi spreman da budeš ono što treba da budeš; promašio si mogućnost. Ako sjeme ne procveta, ono je počinilo prestup - ni prema kome, samo prema sebi. A grijeh koji osoba čini  prema sebi je i najveći mogući grijeh. Zapravo, mi griješimo prema drugima tek onda kada prvo zgriješimo prema sebi.

Prve tri čakre su povezane sa hranom, novcem, vlašću, dominacijom, seksom. Hrana je u tome najniži nivo, a seks najviši. Ovo se mora shvatiti. Hrana je najniži nivo - osobe koje su opsjednute hranom su i najniža vrsta životinje. One tako samo žele da opstanu. One ne vide nikakvu svrhu, cilj, samo žele da opstanu. Ako ih upitaš zašto to rade, one ti neće moći dati odgovor.

Jednog dana mi je došao Mula Nasrudin i rekao: " Želio bih da imam više zemlje."

Upitao sam ga:"Ali zašto? I sada imaš dovoljno."

On im odgovori: " Tako bih mogao podizati još više krava."

Na to sam mu postavio pitanje: "A što bi radio sa njima?"

On mi je odgovorio: "Prodao  bi ih i dobio novac. "

"A potom ? Šta bi uradio sa tim novcem?"

" Kupio bih još zemlje."

Onda sam ga upitao: "A zbog čega?"

"Da bih gajio još više krava."

Ovo se upravo događa svugdje: jedan beskrajni krug iz kojeg se nikada ne izlazi: jedeš da bi živio, živiš da bi jeo. To je jedna od najnižih mogućnosti. Najniži nivo života je ameba - samo jedeš, to je sve. Ameba nema seksualni život, ona jede sve što joj se omogući - ameba je upravo simbol najnižeg nivoa čovjeka. Ona ne poseduje druge organe, samo usta; njeno čitavo tijelo funkcioniše kao usta. Ona provaruje sve što joj se nađe na putu; što god da je blizu ona to provari. Ona to apsorbuje iz čitavog tjela; njeno čitavo tijelo su usta. Ona tako postaje sve viša i viša, šira i šira; onda dolazi vrijeme kada ona biva previše velika da može dalje živjeti, ona se onda dijeli u dvoje. Tada nastaju dvije amebe umjesto one jedne; potom obije počinju da rade istu stvar. Amebe samo jedu i žive, i žive da jedu.

Neki ljudi žive na tom najnižem nivou. Čuvaj se njih - život ima nešto više što ti može priuštiti. Nije stvar samo u prostom opstanku, stvar je u opstanku za nešto značajno. Opstanak je nužan ali nije sebi svrha: to je samo sredstvo. Drugi tip čovjeka, nešto višeg nivoa od opsjednutom hranom  je vlasto-manijak, političar. On samo želi da dominira ljudima. Zbog čega? Zbog toga što se on duboko u sebi osjeća veoma, veoma inferiornim; on želi da pokaže svjetu da je on neko, da može da dominira, da može da upravlja ljudima, da ih stavlja gdje im je mjesto. On nikako ne nastoji da stavi sebe na pravo mjesto već želi da čitav svijet stavi na pravo mjesto. On je jedna ego-opsjednuta osoba. On se može kretati u bilo kojem pravcu; ako krene ka novcu, on će postati sakupljač novca - a novac predstavlja simbol moći. Ako krene u politiku, on ne može zadovoljiti sebe dok ne dođe do samog kraja - a tamo nema ništa.

Jednom sam imao mačku - jednu luckastu mačku, skoro političara. Ona bi se uspentrala na drvo, u tome je bila savršena. Ona bi bila sposobna da se uspentra na najvišu granu i da tamo ostane, obično više nije znala da siđe dolje. To je bio njen problem skoro svakog dana - neko je morao da se popne na to drvo i da je spusti. Ona bi se ukočila gore, mjaukala bi i u agoniji stvarala buku. I nikada nije ništa naučila. Tako sam ja običavao da tu mačku zovem političar.

On će napredovati - ministar, predsjednik, Adolf Hitler, Ričard Nikson - on ide do najviše tačke uspjeha u politici i potom više nema gdje da ode, a ne zna ni kako da siđe odozgo. On je samo jedno naučio: kako da se penje. Jednom dođe trenutak kada nema više gdje da se penje... Tada je neminovna velika frustracija.

Rečeno je kako je Aleksandar došao do jednog astrologa. Astrolog pogleda u njegov dlan i reče: "Aleksandre, sve je u redu, ti ćeš postati veliki osvajač. Ali zapamti da postoji samo jedan svijet koji se da osvojiti." Tada je, tako se priča, Aleksandar postao veoma tužan.

Astrolog ga je na to upitao: "Zašto si iznenada postao tako tužan?" On mu je odgovorio: " Šta drugo da radim? Ako samo postoji jedan svijet, onda kada ga osvojim, šta onda da radim? To me  čini veoma tužnim."

Uspinjač... Kod životinja možeš primjetiti  takvu pojavu. Ako pogledaš grupu majmuna ti ćeš uočiti jednog koji se stalno ističe, predsjednika ili ministra, bilo kako da zoveš kralja majmuna, i svi drugi majmuni slijede njega. On je vođa, on dominira. Ako se osvrneš na grupu tigrova, primjetićeš kako jedan dominira svima. Dominirati drugima, nastojati da pobjediš druge  je jedan sasvim životinjski instinkt.

Pravi čovjek pokušava da pobjedi sebe, a ne druge. On želi da spozna sebe. On ne želi da ispuni neki  unutrašnji jaz u sebi dominirajući drugima. Taj pravi čovjek voli slobodu koliko za sebe toliko i za drugog.

A treći stepen je seks - a ja to smatram da je bolje od hrane i od politike  jer to poseduje nešto viši kvalitet: ono zna da udjeljuje. To ima nešto više u sebi. Hranu ti samo apsorbuješ, ništa ne udjeljuješ. Dominirajući ti uništavaš, ništa ne stvaraš. Seks je nešto veća mogućnost na nižem planu - ti udjeljuješ, djeliš novu energiju, i bivaš kreativan. A kada je životinjski svijet u pitanju seks je najviši nivo. Ljudi su se zadržali negdje unutar ove tri vrijednosti.

Četvrta čakra je anahata. One tri su animalne, poslednje tri su božanske. A između njih je četvrta čakra anahata - srčana čakra, lotus srca, čakra ljubavi. To je  most. Ljubav je most između animalnog i božanskog. Pokušaj da to shvatiš što je moguće dublje jer je to čitava poruka - poruka ljubavi. Ispod srca, čovjek je animalan; iznad srca, on je božanstven. Samo u srcu je čovjekova humanost. Zbog toga je čovjek onaj koji može voljeti, osjećati, koji može moliti, plakati, i smijati se; koji može dijeliti sa drugima, koji može imati milosti - taj čovjek je stvarno humano biće. Humanost se budi u njemu; pravi zraćak sunca ulazi u njega.

Peta čakra je visuddhi, šesta ajna  i sedma sahasrar. Sa petom čakrom ljubav postaje sve više i više meditativna, sve više molitvena. U šestoj ljubav više nije odnos. Ona više nije ni molitva. To je sada postalo stanje duha tog bića. To više ne znači da ti nekoga voliš, ne. Sada je to nalik kao da si ti ljubav. Tu više nema pitanja voljenja - tvoja sva energija je samo ljubav. Ti ne možeš ništa drugo biti ni činiti. Sada je ljubav jedan prirodni tok - upravo kao što dišeš, ti voliš; to je jedno neuslovljeno stanje. Sa sedmom čakrom je samadhi, sahasrar: stigao si u svoj dom.

U hrišćanskoj teologiji možeš naći istu alegoriju u priči da je Bog stvorio svijet u šest dana i da se sedmog dana odmarao. Tih šest dana su šest čakri - šest centara bića. Sedma je odmor: osoba je stigla u svoj dom, odmorila se. Ta hrišćanska alegorija se nije shvatila pravilno. Hrišćani, posebno hrišćanski teolozi, nikada nijesu išli dovoljno duboko u razjašnjenju  te činjenice. Njihovo shvatanje  je ostalo površno - najčešće logično, teoretski, ali nikada nije dotaklo stvarni problem. Bog je stvorio svijet: prvo je stvorio materiju, a poslednje što je stvorio bio je čovjek. Za pet prvih dana je stvarao sve što postoji na svijetu - stvari, životinje, ptice - a onda je šestog dana stvorio čovjeka. A u zadnjem trenutku tog šestog dana je stvorio i ženu. Sada je to veoma simboli~no - `ena je poslednja kreacija? Čak ni muškarac nije poslednji. Sva ljepota te alegorije je u tome što je rekao da je ženu stvorio od čovjeka. To znači da je žena prefinjenija, čistija forma.

Kao prvo: žena znači intuicija, poezija, imaginacija. Muškarac znači moć - proza, logika, razlog. To je sve simbolično: muškarac je agresivni kvalitet, a žena je prihvatanje. Prihvatanje je jedan viši nivo. Muškarac je logičan, racionalan, analitičan, filozofičan; žena je religiozna, poetična, imaginarna – više fluidna, fleksibilna. Muškarac se bori sa Bogom. Nauka je čisti muški nusprodukt - muškarac se bori, buni, pokušava da pobjedi. Žena se nikada ne bori; ona je uvijek prijemčiva, uvjek čeka, predaje se. U hrišćanskoj alegoriji se kaže da je Bog prvo stvorio muškarca. Muškarac je nešto najviše u animalnoj kategoriji, ali ako se čovječanstvo pita, žena je viša od njega. Hrišćanstvo je to objasnilo u jednom sasvim pogrešnom maniru - oni su to objašnjavali  na muško šovinistički način. Oni su mislili da je muškarac važniji, zato je Bog prvo stvorio muškarca tako bi životinje bile važnije! Ta logika je lažna. Oni su mislili da je muškarac prava stvar, žena je samo jedan dodatak. U zadnjem momentu Bog je  uvidio da je nešto pogrešio pa je uzeo jedno rebro od muškarca i tako stvorio ženu. Za ženu se nije mislilo da je značajna - samo kao pomoćnica, samo zbog toga da bi se muškarac osjećao bolje, inače bi on bio sam. Ta priča je bila analizirana na takav način da proizilazi da je žena manje važna od muškarca - tek samo igračka sa kojom se muškarac igra, inače bi bio usamljen. Bog je muškarca volio previše i mislio da bi on bio tužan i sam ...Ne, to nije istina.

Imaginacija dolazi samo onda kada se moć preda. Ona ista energija koja je moć sada postaje imaginacija, i ista energija koja je bila agresivna sada biva predanost i potvrdnost; ista energija koja se borila sada sarađuje. Ista energija koja je bila ljutina sada je postala milosrđe. Milost proizilazi iz ljutine; to je samo pročišćenje ljutine, to je jedna viša sinfonija koja je proizišla iz ljutnje. Ljubav proizilazi iz seksa; to je jedno više dostignuće, čistije.

Bog je stvorio ženu posle muškarca jer žena može biti stvorena samo poslije. Prvo mora da stvoriš krutu energiju, a onda tek da je rafiniraš. Rafiniranje ne može doći prvo. A u ovoj alegoriji je poruka - da čak i muškarac mora postati ženstveniji prije no što dođe do sedme čakre. Ovo je šesti centar. U jogi se šesti centar zove ajna čakra - to znači centar moći. Ajna  znaći "naredba", "zapovijest". To je najmoćniji centar, šesti - mnogi ostaju tu. Tada se oni počnu igrati spiritualnom energijom i prave razne gluposti. U šestom centru muškarac se treba preobratiti u nešto ženstvenije stanje i tako će njegova sva moć biti iskoršćena samo za jednu stvar - a to je da on treba da se preda. Žudnja za predanošću je najveća moguća stvar na svijetu; a to se može postići samo ako poseduješ žudnju za moći - ali ne običnu žudnju, jednu neobičnu, posebnu žudnju za moć.

Obično mislite da su ljudi koji se predaju slabiji - nijeste u pravu. Samo veoma jaki ljudi se mogu predati, predanost treba snagu, veliku snagu. Ako se predaješ zbog slabosti, tvoje predanje je beznačajno, nemoćno. Ako se, pak, predaš kao moćan tada tvoja predaja ima neki značaj, značenje. U šestom centru, kada moć dospije do svog najvićeg fokusa, predavanje je moguće. Iz moći je proizišlo predavanje: od muškarca je Bog stvorio ženu u šestom centru... ako sada upitaš neurohirurge, oni će se složiti sa mnom  - oni tvrde da je mozak izdijeljen u dvije hemisvere: mušku i žensku, lijevu i desnu. Lijeva strana je muška, a ženska je desna strana. Desni dio mozga je povezan sa lijevom rukom; zbog toga je slučaj da lijeva ruka nije priznata - čak je i osuđivana. Desna ruka je u saglasnosti sa lijevom stranom mozga - odatle, desno izgleda kao ispravno, a lijevo pogrešno. To je svijet muškarca izmislio, svijet dominacije muškarca. Desna ruka je simbol muškosti, lijeva ruka je simbol ženstvenosti. Tvoja glava je izdjeljena u dvije hemisvere.

Pjesnik djeluje iz drukčijeg dijela glave od logičara, pjesnik je ženstveniji. To nije samo slučajnost da kada pogledaš u velikog pjesnika vidiš veliku ženstvenost, ljupkost, ljepotu, šarm, neopisivu privlačnost, ženski šarm. Ako pogledaš slikare uočićeš da su oni ženstveniji; njihova odježa, njihove duge kose, način na koji hodaju je ženstveniji. Da li si ikada čuo da Bodisatvu u Kini zovu Kuan Yin? U Indiji je postojao veoma milostivi Bodisatva ili budistički svetac. Ali kada je budizam dospio u Kinu, bilo je sasvim čudno da muškarac bude tako milostiv. Zato su oni mislili da svetac mora biti žena! I zato su oni postavili sveca kao ženu i klanjali  mu kao ženi vjekovima unazad.

Ta priča je veoma važna. Buda izgleda više kao žena nego kao muškarac -  njegovo lice, njegova ljupkost. Šesti centar se predao. Logika se predala ljubavi, argumenti su se dali osjećanjima; agresivnost je postala predanost, konflikti su se okrenuli u kooperativnost. Tako više nema borbe između dijela i cjeline; dio sada pliva u cjelini, dio se sada prepustio - cjelina ga je preuzela. To je značenje alegorije hrišćanske teologije da je Bog prvo stvorio muškarca, a onda iz muškarca  ženu. Zato treba pokloniti veliko poštovanje ženskim kvalitetima: one su uzvišenije od muškaraca, one su proizišle iz muškarca, one su se rascvjetale iz muškarca. A onda, sedmog dana, Bog se odmorio. Što ti možeš uraditi kada se vratiš kući? Sahasrar je centar odmora, potpunog odmora - ti si konačno stigao; sada više nema gdje da se ide.

 

OSHO čakrinski sistemi