Autor: dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut

 

Anti-age jedna je od najpoznatijih riječi engleskog jezika, skovana u mudrim marketinškim strategijama više ili manje prirodne kozmetike. Davno prije takvog trenda, naše prabake imale su jedino svoj okoliš. U kamenu i kršu sredozemnih zemalja, od Hercegovine i Korčule preko Sicilije i Korzike, pa sve do Španjolske, u kasno proljeće, ispod vrelog sunca cvatu milijuni malih sunaca. Žuti cvjetovi smilja, skromni i uzvišeni, zaplijeniše pozornost naših predaka svojim zamamnim i mekim mirisom. Ne prozvaše ga uzalud imortelle, besmrtno. Svake godine, na mjestima gdje samo rijetko bilje može naći svoj dom, uporni život cvate u svojoj besmrtnosti. Kao kontrapunkt iz Mahlerovih simfonija, smilje je, kroz bujni cvat na suhom kršu, davalo živost dalmatinskim domovima i bezvremensku ljepotu koži generacija žena.
 
Naučeni smo kako je smilje biljka iz kozmetike, no travari su je stoljećima koristili i u druge svrhe. Postoji mnogo vrsta smilja, a najpoznatija je Helichrysum italicum. Pripada velikoj, evolucijski razvijenoj obitelji Asteraceae, u kojoj su mnoge aromatične ljekovite vrste, poput rimske i njemačke kamilice, te stolisnika. Smilje obično cvate u svibnju, kad se i sakuplja. Koriste se njegovi cvjetovi, pogotovo za proizvodnju eteričnog ulja. U fitoterapijske svrhe koristi se i cvijet, ali katkad i herba (zelen) biljke u cvatu. Cvjetovi i listovi smilja sadrže jako gorke tvari, ftalide, te flavonoide. Premda čaj smilja ima iznimno ugodan, gotovo parfemski miris, njegov je okus gorak. Po tome pomalo nalikuje na čaj cvijeta prave lavande, koji je također ugodna mirisa, ali gorka i neugodna okusa.

Gotovo zaboravljen u fitoterapiji

Uporaba smilja u fitoterapiji gotovo je zaboravljena. Kao mnoge gorke biljke, djeluje kao koleretik (potiče protok žuči), čime olakšava proces probave (trebaju ga se kloniti ljudi koji imaju žučne kamence). Ipak, u toj primjeni istisnule su ga druge biljke, poput artičoke, čička, korijena maslačka i ostalih biljaka koje dominiraju tržištem. U Hrvatskoj gotovo i ne postoji komercijalni preparat koji djeluje na jetru i žuč, a u čijem bi sastavu dominiralo smilje.
Ipak, smilje ima i svojih prednosti - osim što djeluje na žuč, pojačava i lučenje probavnih sokova u želucu (stomahik) te lučenje probavnih enzima iz gušterače. Stoga bi bilo idealno za sve koji pate od otežane probave. No, u tome su ga opet danas istisnuli biljni preparati koji sadrže tzv. proteolitičke enzime (razgrađuju proteine iz hrane), poput ananasa i papaje. Smilje se danas više spominje u domeni tradicionalnog travarstva, a vrlo rijetko sadrže ga moderni pripravci. Jedino što možemo reći je - šteta.

Smilje se uobičajeno koristi u obliku infuza (čaja), a danas rjeđe i tinktura. S čajem ne treba pretjerati, prije svega zbog gorkog okusa: 2 čajne žličice suhog i usitnjenog smilja prelije se s 1,5 do 2 dcl kipuće vode, a svježe spravljen čaj pije se prije obroka jednom do dva puta dnevno, po potrebi. Tinktura se spravlja u 45-postotnom etanolu: 1 kg suhe biljke ekstrahira se u 5L etanola, a dnevna doza iznosi 2-4 mL u čaši vode, jednom do tri puta dnevno.
Osim običnog smilja, u fitoterapiji se puno koristi srodna vrsta - pješčarsko smilje (Helichrysum arenarium). Neki ga autori hvale više kao ljekovitu vrsta i od poznatijeg smilja (Helichrysum italicum).

Tajne eteričnog ulja

Božanstveni miris smilja, slatkast, slojevit i iznimno parfemski, davno je nagnao ljude na njegovu kozmetičku uporabu. Kao i u svih biljaka, miris mu potječe od njegova eteričnog ulja. Vrlo je složenog sastava - sadrži spojeve poput nerola i neril-acetata te skupinu zanimljivih spojeva - italidioni, kojih gotovo i nema u drugim vrstama bilja.

Prije nego što je destilacija eteričnog ulja postala uobičajena, smilje se "potapalo", odnosno maceriralo u uljima poput masline ili badema, jer biljna ulja dobro otapaju eterično ulje. Takav macerat poprimao bi ugodan miris cvjetova smilja. Danas ga je nemoguće kupiti, povremeno ga rade znalci koji čitaju stariju fitoterapijsku literaturu, ili se sjećaju običaja naših baka i djedova. Koristio se prije svega u kozmetici i za njegu kože sklone upalama.
Otkako je destilacija potkraj 19. stoljeća postala proširena u Europi, počela je i tržišna proizvodnja tog skupoga i dragocjenog ulja. Smilje sadrži vrlo malo eteričnog ulja (manje od 0,05 posto), pa je potrebno više od tone biljke da bi se dobio kilogram eteričnog ulja. Mora se destilirati posve svježa, a ne sušena biljka. Stoga je njegova cijena visoka, baš kao što i priliči jednoj biljci besmrtnosti. Hrvatska je nekoć bila veliki proizvođač eteričnog ulja smilja, a danas ga, na žalost, često uvozimo.

Kao imortelle, dobilo je reputaciju da ima moć izbrisati tragove vremena na licu. Manje poetičnim riječima: djeluje protiv bora te revitalizira i regenerira umornu i zrelu kožu izloženu vanjskom i unutarnjem stresu. Ta spoznaja iz klasične francuske škole aromaterapije postala je prava marketinška zlatna koka. Iskušali smo nekoliko takvih komercijalnih krema sa smiljem, od kojih su neke vrlo skupocjene. Moram priznati da sam ostao neugodno iznenađen što niti jedna ne miriši po smilju. Prava šteta. Nije mi jasno, jer je miris eteričnog ulja smilja toliko snažan i karakterističan da je dovoljna vrlo mala količina, primjerice jedna kap na 50 g kreme, pa da krema dobije lijep miris buketa svježeg bilja. A čak je i ta mala količina dovoljna za djelovanje.

Kako bilo, naša domaća biljka zavrjeđuje da se i sami poigrate njome. Stoga vam dajemo zgodnu recepturu za domaće anti-age ulje:

• 15 mL biljnog ulja argana, hladno prešanog i nerafiniranog
• 15 mL biljnog ulja ploda divlje ruže, hladno prešanog i nerafiniranog
• 2-4 kapi eteričnog ulja smilja.
• zatvorite u bočicu od 30mL i dobro izmiješajte. Nanosi se u tankom sloju, najčešće navečer. To ulje iznimno je hranjivo i već nakon prvog nanošenja koža postaje življa i sjajnija.

Tijekom proizvodnje eteričnog ulja nastaje još jedan zanimljiv proizvod, hidrolat ili cvjetna vodica smilja. Nanesena sprejem na kožu, vlaži je i smiruje upale. Posebno je ugodna mirisa.

Osim aromaterapeuta, vrlo mali broj ljudi zna da je ulje smilja jedno od najboljih sredstava protiv hematoma (modrica). To zanimljivo djelovanje otkrio je francuski liječnik i aromaterapeut Daniel Pénoël. Igrom slučaja, dobio je uzorak od nekoliko decilitara eteričnog ulja smilja prije odlaska u inozemstvo i ponio ga sa sobom. Jedne večeri napao ga je bernardinac i nekoliko puta ugrizao preko nogavica. Ne znajući što napraviti, uzeo je eterično ulje smilja i cijelu noć ga marljivo nanosio na ozljedu. Ujutro je zamijetio da na mjestu gdje su trebale biti modrice nije bilo ničeg, a rane su zacijelile puno brže od najoptimističnijih očekivanja. To ga je nagnalo da na pacijentima ispita njegovo djelovanje i otkrio je da izaziva brzo povlačenje modrica, čak i onih "starih" žućkasto-zelenih modrica koje uporne ne prolaze. Uvidio je da na hematome brže djeluje čak i od drugih lijekova. Receptura za ulje protiv hematoma vrlo je jednostavna:

• nakapajte u bočicu od 10 mL 10-15 kapi eteričnog ulja smilja
• dodajte do ruba biljno ulje tamanua, hladno prešanog i nerafiniranog.
• Izmiješajte i mažite na područje modrice dva do tri puta dnevno. Zanimljivo, ovo ulje odlično regenerira i ožiljke nakon operacijskih zahvata.

U Hrvatskoj postoji trend da se svi domaći proizvodi smatraju lošima, a uvozni kvalitetnima. Ovaj članak je poziv da počnemo cijeniti i naše bogatstvo. Smilje je jedno od takvih. Možda nikad nećemo uspjeti postići količinu proizvodnje kao s početka i sredine 20. stoljeća, ali korak po korak započnimo koristiti naše botaničko bogatstvo. Jedno do najvećih blaga upravo je smilje. Neka domaće eterično ulje smilja ispuni vaš dom. U doba kad se ruše cijeli ekonomski sustavi, možda vas neće učiniti besmrtnima i imunima na potrese, ali vas može učiniti - ljepšima.

 

Autor:
dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut

http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/2046/