"Treba slaviti slavlja onako kako dođu".A od Goethea potječe izreka:Dnevni rad!Navečer gosti!Kiseli tjedni!Vesela slavlja!"Slavlja su dobro došla promjena u sivilu svakodnevice.Tko preskače slavlja,taj mimoilazi jedan važan izvor svoje vlastite životnosti i životne radosti.Postoje različite kvalitete slavlja.Postoje fešte(Feten).Fete dolazi iz studenskog govora,izraz potječe iz 18.stoljeća.Fešte slaviš,jer si za to raspoložen.naravno,vrlo često tražiš povoda,rođendan kolege ili položen ispit.Često postoje i spontane fešte,koje su često najljepše.U takvim prigodama mogu nastati najbolji razgovori.A postoje dugo planirana slavlja,slavlja pri rastanku šefa poduzeća,slavlja u prigodi zaokružena rođendana.Tu sve zavisi o tome slavi li se slavlje samo uz vanjski sjaj ili su pozivatelji bili kreativni i od srca priredili slavlje.

Po svome podrijeklu slavlje uvijek ima religiozno značenje.U slavlju Bog ulazi u naš život.Slavljenjem mi prihvaćamo svoj život.I u slavlju izražavamo svoju čežnju za domovinom i zaštičenošču,za uspjelim zajedništvom.Osjaćamo da je naš život vrijedan.Grčka stoička filozofska škola misli da je naš život neprestano slavlje.Svaki trnutak slavimo tajnu našega života,sjedinjenje s Bogom.Svako slavlje ima u sebi nešto od svadbenog slavlja.Bog slavi s nama svadbu.Sam Bog povezuje se s nama i našim životom.Otuda je primjereno uvijek iznova slaviti slavlje da sebe uvjerimo tko smo zapravo,da se život ne svede na rad i jelo,nego bude otvoren prema široku,božanskom obzoru.

Svatko od nas poznaje uspjela slavlja kojih se rado sjeća.Tu se srce proširilo.Tu je ozračje bilo prisno.Tu su srasli ljudi,koji su ranije živjeli odvojeni jedni pokraj drugih.Tu je zasjao smisao života.Ali svatko je već doživio i promašena slavlja koja na kraju postanu bljutava.Ljudi su popili previše alkohola.Umjesto da slave,posvađali su se.U opijenosti iz njih je provalilo sve ono sirovo.Postali su nepristojni i neugodni.Mnoga dobronamjerna slavlja ne uspiju.Tu sve ostane ukočeno i umjetno.Sve djeluje patvoreno i nametnuto.Poneki mogu slaviti slavlje samo s puno novca.Ali sadržajno ono ostane bijedno.Govori su dosadni i prazni.nema rituala koji međusobno povezuju.

Tu bismo trebali anđela slavlja koji će nas osposobiti za to da slavimo slavlje koje daje smisao našemu životu,koje podiže naše srce,koje nas međusobno povezuje i stvara ozračje u kojem se svi osjećaju ugodno,u kojemu svi osjećaju:isplati se živjeti.Dobro je da skupa slavimo.Naš život je vrijedan.I naše zajedništvo je dar.Anđeo slavlja neka dadne krila tvojoj duši da razvije maštovitost za slavljenje slavlja koje će povezati one koji slave,upozoriti ih na njihove zajedničke korijenje i darovati im međusobnu radost.Anđeo slavlja čini dobro tvojoj duši.Vodi ju na izvor iz kojeg može crpsti,na mjesto na kojemu dolazi u dodir sa svojim počelom i sa svojim pravim bićem.Postoji ne samo anđeo slavlja,nego i demon slavlja.Upravo o blagdanima,kao što su Božić i Uskrs,bude u obiteljima najviše svađe.Oni žele skupa slaviti.Ali im to ne uspijeva.Na takvom slavlju osjećaju kako je njihov život izgubio svoje korijene,kako je postao prazan i bljutav.Ne mogu više prikriti nabujale nesporazume.Oni se na blagdane otvoreno javljaju.Na Božić želimo slaviti mir u obitelji.Ali nemoćni smo da taj mir uspostavimo slavljem.Ponekad se slavlje izjalovljuje jer nema dobrih rituala kako ga slaviti.Žali se tada za raspoloženjem kako se nekada slavilo Božić.Javlja se sjeta u kojoj još jače osjećamo zdvojnost u koju smo zapali.

Zato ti želim da te anđeo slavlja sačuva od demona slavlja i da ti omogući slavlja koja će rasvijetliti tvoj život,iz kojih ćeš još dugo crpsti snagu.