(kada pjesma krene s mojih usana
onda samo zato da te ljubav obuzme
kroz noć i najdeblje granje
tako da više ne znaš za strah

izreci maleno zrnce istine
vidi da ima života u pustinji
stvori malo bistrine
i gledaj kako se veo podiže
pustinja od betona i asfalta
no, ona živi kroz raspuknuće
pokazuje kako staro nestaje, novo nastaje
i onda kada tvoja bol
doseže nebo

ova pjesma je samo za tebe
lijepo je da ti se sviđa
obuzela me kao noć
kada obuzima svijet
ako te najuri opasnost iz tame
ja prvi sam uz tebe da te branim
ja sam prvi koji te oslobađa
a jedan od posljednjih koji bi za tobom plakali

palo je zadnje zrno u našem pješčanom satu
pobjedio sam i izgubio
no, ipak ne bih mijenjao
sve što nam ostaje u mislima
trajno u sjećanju
između dana i noći uvijek svanuće je

kada pjesma krene s mojih usana
onda samo zato da te ljubav obuzme
kroz noć i najdeblje granje
tako da više ne znaš za strah)