Tako malo nam treba

za jutarnji osmijeh

za sjaj u oku

za toplu ruku

za jednu lijepu

riječ što dragom drugu

otklanja

baš svaku tugu.

 

Još manje nam treba,

tek dodir blag,

da uljepšamo

nekom prijatelju

susjedu, bratu

jutro, podne, cijeli dan,

da  na licu njegovom

uklonimo bez puno truda

svake tjeskobe trag

 

Tako sitnica jedna treba

da se divimo suncu

zvijezdama,

moru, ribama.

Da u svakom

Božjem biću

vidimo Njegovu moć

i nikad se ne pitamo

već uvijek da vjerujemo

da će nam nešto

lijepo već sutra doć.

 

Tako malo

a nekad je tako puno!

Jer često se uz

puno truda

moramo natjerati

da bismo se samo

škrto  i na silu uspjeli

nekom nasmijati

i najčešće upravo to

malo što nam treba

nam zapravo i nedostaje.

 

Nada Landeka, 26.02.2011.