Iz daljine te gledam.

Vječno te pratim

na tvome putu,

ispred tebe

krčim šumovite staze,

čas ispred tebe

a čas iza tebe koračam.

U tami ti sjajim,

u noćima hladnim

prozeble ruke ti grijem.

Lice zgrčenog od bola

svojim dahom ti

osmijehom zamjenjujem.

Tu sam, u svakom  trenu

uz tebe hodam!

I drhtim kad i ti zadrhtiš,

patim kad i ti patiš,

tvoje mokre suze i

ove moje suhe,

bezglasne prate.

Volljela bih da budeš

sve onoš to ja nisam uspjela; -

najhrabrija,

najčvršća,

najsretnija,

najvoljenija.

Sve ovo želim ti,

našeg Oca molim za tebe

I svakog dana

čim se probudiš

ja vjerujem

da svakim svojim pokretom

u novi dan,

pun sreće, koračaš.