Potaknuta mislima prije spavanja..koje su uvijek nekako glupe, tužne i istovremeno sretne...

Sve prolazi. Jednostavno prolaznost je svuda oko nas. Imamo drage ljude u životu kojima smo okruženi..ali i oni će jednoga dana otići. Jednoga dana možda ćemo mi biti osamljeni, a možda ćemo nekoga ostaviti tužne našim odlaskom. 

Trebamo ipak iskoristiti svaki trenutak sa nama dragim osobama i drugim prolaznicima kroz naš život...jer, možda nam je netko dar, a možda lekcija. Od svakog prolaznika možemo naučiti po nešto.

Kako svijet funkcionira u očima tih prolaznika? Kako me ti prolaznici vide, doživljavaju? Kako doživljavaju svijet? Sreću, tugu? Kako on vidi boje? Koje su njegove boje? Radosti? Susjećamo li dovoljno? Možemo li dovoljno razumjeti? 

Teško je..shvatiti svakog prolaznika, no ponekad znamo puno o njemu. Ponekad je jedan pogled dovoljan da mu vidiš dušu, sve njegove boli, radosti...i opet smo dovoljno nasrtljivi da baš zadiremo u ta duboka osjećanja što jedno biće može imati. Da ga dovedemo do granice kada više ne može podnijeti. 

U tom trenutku i mi postajemo dijelom njegova života. U njegovim očima postaješ osoba koja je izvukla ono najdublje iz njega, a ponekad to i zaliječila ili barem ostavila ranu otvorenom dovoljno da taj prolaznik razmisli o njoj i da ona ponovno, no ovaj puta pravilno zacijeli. 

Svugdje ostavljaš trag...ostavi ga sa stilom i otmjenošću da te se taj prolaznik, barem nekad sjeti s osmijehom na licu ili barem s dobro naučenom korisnom lekcijom koju si mu podario tijekom svog života...nikad ne ostavljaj bol, gorčinu, zavist. 

Jer..sve je prolazno i potrebno da je danas uživaš i dopustiš drugome da uživa.