Jučer sam završila sa čitanjem knjige "Veritas" (Monaldi & Sorti). Knjiga završava smrti Josipa I., cara Svetog Rimskog Carstva koji je s nepune 33 godine života podlegao bolesti, točnije velikim boginjama. 

Ono što je zanimljivo da u to vrijeme nije bilo epidemije velikih boginja, niti su bile "svakidašnja" bolest, a pogotovo ne u Beču. O svemu tome svjedoče i dokumenti arhive samoga grada. 

Ostala sam pomalo tužna zbog smrti tog, kako knjiga i gazete iz njegovog doba govore, vedrog i mladog cara koji je htjeo mir u Europi. No...jače od te želje Osmanlije su željele rat s Francuskom...kako bi oslabile 2 najveće sile tadašnje Europe: Carstvo i Francusku. 

Od rata će stradati male trgovine, no one velike: hranom, oružjem, itd..neće. One će profitirati. Preveliki su ulozi da bi dobro smišljena politička partija bila izgubljena. No..glava Josipa neće biti spašena,kao ni njegova sina Josipa Leopolda. Tako je Josip ostao bez nasljednika već u prvim godinama očinstva.

Ono što me još više zabrinulo je to da nitko ne želi izvući posmrtne ostatke Josipa I. i ispitati od čega je car točno preminuo. Čak je i jedan profesor pristao na to, no ubrzo je odustao i autorima tog romana postao nedostupan.

Naime, velike boginje - bolest protiv koje nije pronađeno ni jedno cijepivo, tretman kojim bi oboljeli ozdravili, umjesto da u nestale iz čovjekovog tijela još prije nekoliko stoljeća, danas se čuvaju uzorci u Atlanti i moguće svrha je - bioterorizam. 

I što misliti o povijesti? O povijesti koju diktiraju kojekakvi špijuni i urote oko samog vrha vladara pojedinih zemalja? Koji čine što god je potrebno da bi išlo u korist njima. Uzimaju sve što mogu i nestaju sa prvim zalazima Sunca. 

Je li povijest pisao pobjednik? Ne. Pobjednik je pobjedio zahvaljujući onome što je netko nešto poduzeo i tome nekomu je to išlo u korist. Zato je pobjednik pobjednik. Je li povijest pisao gubitnik? Ne. Gubitnik je poražen jer isti ti ljudi nisu dozvolili da on pobijedi i u nekim slučajevima povijesti, donese dobro drugim ljudima.

Pa tko je napisao povijest? Lopov koji se prikrada noću i bježi s prvom zorom. On je svatko i nitko. Stoji tu, ali ga se ne vidi. Svi ga znamo i nitko ga ne pozna. 

Ma..koliko god duboko kopala po svemu, tražeći smisao života, koliko god života proživjela čitajući knjige, uvijek će ostati ti gnjusni tragovi mračnog uma čovjeka, onog nastranog i bolesnog. I koliko god mislila da sam upoznala sve, nikada ne možeš doseći i shvatiti onaj mračni kutak u, na prvi pogled, jednom dobrom čovjeku. 

No..kako svi putevi vode u Rim, tako i Bog upravlja svakim od njih, a da oni to ni ne znaju. 

Naposljetku, sud će stići s nekog drugog svijeta.