Vrijeme brzo leti.  Možda prebrzo... 

Prije 15 - 20 godina donosio mi je trešnje i višnje iz vinograda. Instalirao mi Windowse na računalu. Kad mu se rodilo prvo dijete, bio je kod nas u gostima...nosila sam malu, bila je prekrasna, smijala mi se...puno radosti. Zapamćen kao dobra duša, drag čovjek, dobar čovjek.

Nema me dugo u gradu (odselila sam nakon 18.te), ali kada god sam tamo i vidim ih uvijek pozdravim, progovorimo par riječi...onako usput (kako si, što ima?)

Više to nikad neću moći. Otišao je. Odlučio je.. da je najbolje tako...

Pitam se... zašto je tako teško zatražiti pomoć? Reći, pitati...što može čovjeku toliko teško biti u duši da odluči zatvoriti se, odcijepiti se, nestati? 

Bio je mlad...imao je prekrasne plave pronicljive oči...

U ovom trenutku osjećam jednu veliku tugu jer s nekim ljudima odrasteš.. i računaš kako su "tu, blizu" i da ćeš ih uvijek moći  negdje sresti, popričati, proveseliti se...pa makar i usputno.

Komšo...više ti neću moći mahati preko puta ceste. Pitati za klince i ženu..nadam se da si bolje tamo negdje gdje si otišao. Da je tuga i bol nestala..

Vjerujem da svi koji su doživjeli da je netko odlučio otići...pitaju isto...zašto? Zašto doneseš tu odluku bez da razgovaraš s nekime? Zašto ne pružiš ruku i zatražiš pomoć? Zašto ne kažeš? Pa i strancu možeš reći ono što ne bi rekao nikome... uvijek možeš pisati anonimno na internetu, možeš se izraziti... možda ima onih koji razumiju i shvaćaju bol.

Ironija života je da se toliko nekako povežemo s drugima, da uvijek nekako "sebično" računamo na druge i da su tu nekako...u blizini... a kada odu pitamo se...zašto? Kažemo si..."ali mogao si mi reći, javiti se... pa u prolazu reći da nisi dobro..pitati za razgovor". Ali uvijek ovakve razgovore vodimo sami sa sobom kad je već kasno za onog drugog... 

Ako...ovo čita netko tko misli da je sam u boli, da je bolje otići - nisi u pravu.

Ako je sve besmisleno, prebolno i preteško - nisi u pravu.

Ako misliš da si sam na svijetu - nisi u pravu. 

Svjetlo je tu, samo ga upali. I ako misliš da je teško upaliti ga - nisi u pravu. 

Ako me poznaš ili ne, javi se u inbox. Ako misliš da ne razumijem depresiju - nisi u pravu. 

Ako je to tvoj korak oslobođenja - nisi u pravu. 

Eto, j****no nisi u pravu!