Čini se kao da sam "dobrodošla u svijet 21.st", no znam da je to trajalo i ranije. Kad god nešto postigneš, naučiš...neće ti reći - bravo! Reći će - nisi dovoljno dobar ili - a jooj, tek si tu? 

Postavljam samo jedno pitanje. Zašto? 

Zašto nemaš svoj život? 

Zašto ako već komentiraš, ne kažeš nešto pozitivno, nadahnjujuće, motivirajuće? 

Znaš..uspjeh je ponekad teško postići. Svako put kada odem trčati borim se sa sobom. Svaki trening je borba same sa sobom. I onda mi dođeš ti, koji me omalovažavaš, ne poštuješ i kažeš mi da nije dovoljno dobro? 

Oprostite...no ako nisam dovoljno dobra, znate di su vrata. Ako si ti savršen i bolji, "dovoljno" dobar, drago mi je zbog tebe. 

Zašto onda ulaziš u moj život kako bi mi rekao da nisam dovoljno dobra? 

Jednostavno..neki ljudi nemaju svoj vlastiti život, svoje borbe, svoje uspjehe, svoje padove. Ne mogu razumjeti tu razinu, taj unutarnji konflikt, sukob...napraviti ili ne napraviti, postići ili ne postići? Ako postići, zašto da? Jesu li moji motivi dovoljno jaki? Želim li to zaista? 

Možda jednostavno ne želim biti dovoljno dobra. Možda je to psihički pretežak put da budem dovoljno dobra u očima drugih. A ne..ja se neću pokoravati mišljenju drugih. Ja nisam tvoja marioneta, nisam spužva koja će upiti tu tvoju negativnu energiju i pokazati interes za tvoj ionako savršen život u kojem apsolutno ništa nisi osvijestio. 

Ja sam došla od najsavršenijeg stvorenja u svemiru, kao i ti. Dok ga ja tražim, ti ga odbacuješ.

Pa kad sam već ovdje, ostavit ću svoj trag i reći: Volite se! Upravo vi ste posebni, jedinstveni među nebrojenim galaksijama u svemiru! Nigdje na planeti, u čitavom svemiru ne postoji netko kao vi. Volite se dovoljno da vam je jasna granica kada ostati, a kada otići od ljudi kojima ste okruženi. Volite se, jer ljubav prema drugima možeš spoznati iskrenom ljubavi prema sebi! 

Odaberite za sebe one najbolje, jer vi to zaslužujete!