Ovo suosjećanje čini temeljnu osobinu  budističkih škola – uključujući i onih u Tibetu – poznatih pod zajedničkim nazivom mahayana („velika kola“).

 

boddhisattva

 

Suosjećanje je utjelovljeno u božanskim likovima poznatim kao boddhisattve, u doslovnom prijevodu: „oni čija je bit vrhovno znanje“.

 

 

S mahayanskog gledišta, boddhisattve su iznad arhata jer stoje na rubu prosvijetljenosti, no odgađaju konačno postizanje nirvane zbog suosjećanja s onima koji pate kako bi im pomogli da postignu oslobođenje.

 

Tibetanci su oduvijek slijedili  mahayanske tradicije, pa su slijedom toga boddhisattve iznimno štovani diljem ove zemlje.

 

 

Boddhisattva Avalokitešvara, Vrhovni Gospodar Suosjećanja, postao je zaštitničko božanstvo Tibeta koje je inkarnirano u osobi dalaj-lame, liku tibetanskoga svećenika kralja.

 

 

 

Prema učenju mahayane, svi su pojedinci potencijalni boddhisattve, no to vrhunaravno stanje mogu postići jedino mukotrpnim njegovanjem vrline tijekom stotina ciklusa života.

 

Suprotno tomu učenje vajrayana („vozilo dijamantnoga groma“) dokazuje kako postoji „brzi put“.

 

 

Veliki znalci („mahasiddhe“) slijedili su ovaj put te su postizali trenutačno prosvjetljenje uz pomoć  posebnih tehnika i obreda.

Ove snažne vježbe – koje su razvili veliki znalci, odnosno  koje su im otkrila  suosjećajna božanstva  - poznate su pod zajedničkim nazivom tantra.

 

Kad su prvi budistički misionari i majstori tantre stigli u Tibet, naišli su na kraljevski kult koji je bio zapanjujuće sličan kultu drevne Indije. Okrutna žrtvovanja životinja, koja je nadzirala svećenička elita, smatrala su se nužnim za održavanje reda na nebu i za pridobivanje naklonosti bogova.

Kao štio je Buddha djelotvorno prkosio indijskim običajima žrtvovanja, tako su i rani budisti u Tibetu bili sposobni istisnuti ukorijenjene svećeničke  obrede preobražavajući moćna lokalna božanstva u zaštitnike dharme.

 

 

 Ova brončana figura prikazuje strašno božanstvo Bon koje gazi po dvojici Buddha (radije nego demona, koji su često prikazani pod nogama brojnih budističkih božanstava).

Bon drži u ruci Garudu - stvorenje nalik orlu, poznato po uništavanju zmija otrovnica - te gtom (vajra), zaštitni znak koji u ruci obično drži Vajra Pani, zaštitnički Boddhisattva.

  

Sve što je preostalo od tibetanskih  predbudističkih kultova pretvoreno je u bon, religiju koja se održala do današnjih dana, osobito u susjednom Butanu.

Iako različit od budizma – i suprotan njegovim brojnim načelima – bon također ima svoju redovničku organizaciju, pisanu tradiciju, kao i panteon raznih božanstava na koje su snažno utjecali tibetanski budistički primjeri.

 

 

Na ovoj bronačanoj figuri iz 13. Stoljeća prikazan je Avalokitešvara, Gospodar suosjećanja, u sjedećem položaju.

Njegovu velikodušnost prikazuje ispružena, otvorena ruka, koja simbolizira ispunjavanje želja.

Na figuri vidimo umetke od tirkiza, što je tipično obilježje tibetanske metalne skulpture.ž

 

nastavlja se...