Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

65

PUTA

Susreti kultura kroz vrijeme

Susreti kultura kroz vrijeme
Da bismo putovali i susretali se s drugim narodima, potrebni su nam putevi, izgrađene ceste, karte, poznavanje orijentacije ili barem vodiči koji će umjesto nas znati kamo treba poći da bismo stigli na cilj zaklonjen planinskim la­ncima, morskim prostranstvima ili nepreglednim ravnicama. Najpoznatiji su povijesni putevi europski Jantarni put, perzijska Kraljevska cesta, rimske ceste, Put svile, indijske i mongolske ceste, ceste Inka koje su se nadovezivale na ceste Središnje i Sjeverne Amerike. Svi su ti putevi ostali zabilježeni pod imenom određene kulture iz nekog povijesnog razdoblja, no najčešće se radilo o nadograđivanju, proširivanju ili mijenjanju pojedinih dionica već postojećih puteva.

Potraga za znanjem i otkrivanjem radost je i pravo čovječanstva.

Alexander von Humboldt

Istraživanje susreta naroda, dodira različitih kultura, ponekad udaljenih tisućama kilometara jedna je od najuzbudljivijih grana znanosti.

Kulture su oduvijek međusobno komunicirale.

Komunikacija među kulturama omogućava nova i svježa strujanja koja obogaćuju život i potiču razvoj svih uključenih strana.

Nasuprot tome, povijesno nam iskustvo pokazuje da je izolirana kultura, bez obzira na uzroke ove izolacije, prije ili kasnije osuđena na propadanje i postupno izumiranje.

Da bismo putovali i susretali se s drugim narodima, potrebni su nam putevi, izgrađene ceste, karte, poznavanje orijentacije ili barem vodiči koji će umjesto nas znati kamo treba poći da bismo stigli na cilj zaklonjen planinskim la­ncima, morskim prostranstvima ili nepreglednim ravnicama.

Najpoznatiji su povijesni putevi europski Jantarni put, perzijska Kraljevska cesta, rimske ceste, Put svile, indijske i mongolske ceste, ceste Inka koje su se nadovezivale na ceste Središnje i Sjeverne Amerike.

Svi su ti putevi ostali zabilježeni pod imenom određene kulture iz nekog povijesnog razdoblja, no najčešće se radilo o nadograđivanju, proširivanju ili mijenjanju pojedinih dionica već postojećih puteva.

Jantarni put je najstariji europski kopneni, riječni i pomorski put koji je tisućljećima spajao Sjevernu Afriku i Baltik.

Primjerice, u grobnici egipatskog faraona Tutankhamona pronađen je baltički jantar, jednako kao i u Apolonovom hramu u Delfima.

Jedan ogranak ovog puta vodio je kroz Panoniju prema Crnom moru i dalje se spajao na puteve prema Dalekom istoku, a prema jugu na perzijske, grčke ili rimske ceste, ovisno o povijesnom razdoblju koje promatramo.

Kraljevska cesta je uređena u V. st. pr.Kr. pod zaštitom perzijskog vladara Darija I.

Spajala je perzijski grad Suzu s lidijskim Sardom, a izgrađena je na trasama starih trgovačkih puteva koji su prije otprilike tri tisuće godina povezivali indijske gradove-države poput Harappe i Mohendžo Dara sa Sumerom i Akadom.

Njena je dužina iznosila 2700 kilometara, a na pravilnim razmacima nalazile su se poštanske postaje i odmorišta.

Rimljani su na vrlo sličan način uredili svojih oko četiristo tisuća kilometara cesta.

Na vrhuncu moći iz Rima je na sve strane Carstva vodilo tridesetak glavnih puteva, zbog čega je nastala uzrečica “Svi putevi vode u Rim”.

Izgled rimske ceste bio je strogo uređen zakonima, a na svakih trideset kilometara bila su podignuta odmorišta s veterinarskim službama, liječnicima i majstorima za popravak kola.

Carska poštanska služba prenosila je pisma brzinom od osamsto kilometara na dan, a rimski komunikacijski kanali u potpunosti su obuhvatili Sjevernu Afriku i Europu, uključujući današnju Veliku Britaniju.

Rimu ni Daleki istok nije bio nepoznanica – zapisi iz vremena dinastije Han iz 166. godine navode da rimske predstavnike koji borave na njihovim dvorovima šalje An Tun, nama poznatiji kao Marko Aurelije (punim imenom Marko Aurelije Antonin).

I tako, ako se Jantarnim putem s vrha Sjeverne Europe krenulo na putovanje prema Dalekom istoku, s perzijsko-rimskih cesta moralo se, kažu stare kronike, na granici Carstva prijeći na jedan od ogranaka Puta svile koji je međusobno povezivao sjevernoazijsko-mongolske, tibetanske, dalekoistočne i indijske puteve.

Pisani zapisi govore o uređenju Puta svile u I. st. pr.Kr. za vrijeme dinastije Han.

Glavna kopnena ruta slijedila je oaze pustinje Takla Makan, prolazila kroz gradove Kašgar i Samarkand te preko Taškenta nastavljala prema Sredozemnom moru i Veneciji i Rimu kao glavnim odredištima.

Tako su karavane sa Zapada u smjeru Kine prenosile vrijedne metale, zlato, slonovaču, lapis lazuli i staklo, a iz Kine prema Zapadu svilu, krzna, keramiku, žad, začine, barut i željezo, mimoilazeći se na živopisnim tržnicama Samarkanda i drugih gradova u kojima su se miješali mirisi orijentalnih začina, žamor mnoštva jezika i dijalekata, lica i nošnje ljudi iz različitih udaljenih krajeva.

Kronike bilježe: Bilo je kipara, kamenorezaca i drugih zanatlija iz Isfahana i Delhija, umjetnika mozaika iz Širaza, puhača stakla i keramičara iz Damaska…

Kad se kulture susreću, utjecaj je najčešće obostran. Primjer toga je i asimilacija helenizma u ku­lture Indije, Kine i Japana u razdoblju od IV. st. pr.Kr. do IV. st.

Pored brojnih drugih utjecaja u arhitekturi i umjetnosti istaknimo pri­mjer mitološkog heroja Herakla koji u grčko-budističkoj umjetnosti Indije preuzima ulogu Buddhinog božanskog zaštitnika Vajrapanija, dok je u Japanu poistovjećen s jednim od Buddhinih zaštitničkih božanstava i manifestacijom Vajrapanija, Shukongoshinom, čiji se lik nalazi na ulazu u budističke hramove.

Naime, kada u XIV. stoljeću turko-mongolski vladar Timur Lenk osvaja Perziju, njezina će bogata tradicija zauzvrat osvojiti timuridsku dinastiju i dovesti do procvata lijepih umjetnosti, književnosti, matematike i astronomije u Samarkandu.

U XV. st. timuridska prijestolnica postaje jedno od svjetskih središta astro­nomije; njezini učenjaci izrađuju katalog s položajima 992 zvijezde, kalendare i radove iz sferne trigonometrije s čime će se zapadni svijet upoznati tek čitavo stoljeće kasnije.

Putem svile po svoj prilici putuju i prvi kršćanski misionari.

Za franjevce je zabilježeno da su posje­tili područje Karakoruma, a 1307. godine u Pekingu je osnovana prva rimokatolička biskupija.

Svima je poznato da je Marko Polo putovao na Daleki istok, međutim, manje je poznato da je istovremeno i Daleki istok slao svoje predstavnike na Zapad.

Rabban Bar Sauma, nestorijanac ujgurskog porijekla u službi turko-mongolskih kanova, boravi kao izaslanik u zapadnim kršćanskim zemljama gdje se susreće s tadašnjim papom Nikolom IV. i europskim vladarima toga vremena.

Dok Marko Polo opisuje Istok iz kuta jednog zapad­njaka, Bar Sauma daje sliku Zapada očima jednog istočnjaka.

To je vrijeme potpunog otvaranja komunikacijskih kanala koje će imati dalekosežne posljedice na razvoj ne samo euro­pske znanosti i umjetnosti nego i svih ostalih kulturno manje razvijenih krajeva kroz koje putevi prolaze.

Jedan od značajnih primjera tadašnjeg intenzivnog kulturološkog prožimanja jest kineski grad Chang’an, prijestolnica desetak kineskih dinastija, koji je već u VIII. st. imao dva milijuna stanovnika.

Na velikoj grad­skoj tržnici Chang’ana završavao je istočni krak Puta svile. Grad je imao dvanaest ulaza određenih sukladno tradicionalnoj kineskoj vještini geomantije i više vrsta kanala, ovisno o tome da li se radi o vodi za piće, vodi za zalijevanje vrtova ili otpadnim vodama.

Miješanje kultura rezultiralo je time da su uz carska svetišta predaka ravnopravno izgrađeni budistički i taostički samostani, zoroastrijska svetišta i nestorijansko-kršćanske crkve.

Put svile

Putevima i cestama nisu putova­li samo začini, mirisi i plemeniti metali; daleko je važniji bio prijenos spoznaja, znanja i ideja.

U svim su razdobljima uz kraljevske ili carske puteve bili smješteni gradovi – velika kulturna središta sa svojim bibliotekama i školama, poput Aleksandrije, Perzepolisa, Konstantinopola, Samarkanda, Nalande, Taxile i brojnih drugih.

Primjer putnika, redovnika, učenjaka i prevoditelja je Kinez Hsuan Tsang iz VII. st.

U zapisima s putovanja Hsuan Tsang opisuje svoja istraživanja ranih budističkih tekstova u mahayana-budističkim samostanima Nava Virahe koji su uključivali stotinjak samostana kraljevstva Kapise sa šest tisuća svećenika i tisuću četiristo godina stare samostane kraljevstva Uddiyane s osamnaest tisuća svećenika.

Boravi u Samarkandu, te kasnije u indijskim školama i hramskim samostanima Nalande i Ajante.

Nalandu opisuje kao sveučilište …čije samostane okružuju azurni bazeni ovjenčani plavim lotosima, pomiješanim sa sjajnim cvjetovima kanaka, dok izvan samostana šume manga nude stanovnicima gustu i zaštitničku sjenu.

Opisuje Nalandine zvjezdarnice, domove za svećenike na četiri kata s iscrtanim zmajevima i crvenim stupovima, tri ogromne biblioteke u kojima deset tisuća učenika i dvije tisuće učitelja proučava svete tekstove različitih religija, medicinu, astronomiju, matematiku, fiziku, logiku, metafiziku, filozofiju i druge znanosti.

Hsuan Tsang navodi da su đaci dolazili iz Japana, Tibeta, Kine, Perzije, Europe.

On sam po povratku u Kinu iz indijskih škola donosi više od stotinu mahayana budističkih i oko šest stotina drugih filozofskih tekstova.

Uz carevu podršku, u gradu Chang’anu otvara veliki prevoditeljski carski ured i do kraja života posvećuje se prevođenju sakupljenih djela.

Nijedna kultura, nijedan narod ne mogu opstati sami.

Međusobni susreti i upoznavanje pridonose njihovom uzajamnom razumijevanju, toleranciji i prihvaćanju, što vodi rastu i razvoju kultura i naroda.

To su one vječne vrijednosti kojima se tka povijest čovječanstva i koje sprečavaju nepotrebne sukobe i razaranja.

Stari su Latini to opisali pojmom communicare, koji znači podijeliti međusobno nešto što je vrijedno: misli, spoznaje, emocije.

A ono vrijedno što podijelimo jedni s drugima povezat će nas i učiniti jedinstvenima.

Možda su upravo to stoici imali na umu kad su naglašavali da čovjek treba težiti tome da se osjeća građaninom svijeta, onim koji će se uspjeti izdignuti iznad granica koje čine planine, pustinje, mora ili mi ljudi, i osjećati se povezanim s nasljeđem čovječanstva.

Jer, prisjetimo se, povijest nije stvar prošlosti i prolaznosti, nego života utkanog u iskustvo vječnosti.

Oaza i grad Tunhuang bila je jedna od glavnih postaja na Putu svile, raskršće iz kojeg jedan krak vodi prema dalekom sibirskom sjeveru i Japanu, drugi na jug prema Lhasi, srcu Tibeta, dok glavna cesta nastavlja prema unutrašnjosti Kine.

U gradu se prožimalo srednjovjekovno europsko, indijsko i kinesko kulturno nasljeđe ponajprije vidljivo u danas otkrivena 492 špiljska hrama Mogao ili Špiljama tisuću Buddha, u kojima je 1900. godine gotovo slučajno pronađeno oko šezdeset tisuća tiskanih dokumenata, rukopisa i ulomaka tekstova datiranih u razdoblje od IV. do XIV. st.

Prema legendi, hramova je bilo više od tisuću, a svećenici su se bavili prikupljanjem zapisa budističkih kanona, izvornih tumačenja, molitvi, djela konfucijanizma, taoizma, nestorijansko-kršćanskih zapisa, administrativnih državnih dokumenata, rječnika i kaligrafskih vježbi.

Brojni hodočasnici ostavili su na zidovima hramova oslikane murale.

Autor: Ivančica Krivdić

http://nova-akropola.hr

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!

 

  TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!

Prijave i info:

Maja Cvjetanović Laboš

majalabos@gmail.com

 098/953 7245

Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!

(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i  putem skype-a!)

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
 https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook

KLIKALICE

🔝

KOMENTARI

  • 07.11.2019. 15:57h

    Član emilio-iiMerlin0

    Sa druge strane.....

    Sa jedne strane ni najeminentniji svijetski laboratoriji nisu u stanju iskemijati "matičnu mliječ" ili i samo ono što i svakodnevno producira i jedna pčelinja zajednica/košnica !?

    ......dovoljno je i da ogladnimo pa čemo i lizati sa poda !

    Ali je i opet bolje živjeti u ljudskom košmaru nego u pčelinjoj košnici ?

    Radije ču i lagati nego biti trut-h .

    Zaključno bi bilo da i nemaju dileme oni koji su "u dilemi" nego oni "u trilemi" ?!

  • 07.11.2019. 16:20h

    Član emilio-iiMerlin0

    Sve je to i jednostavnije rečeno:*5. Energetsko odlivanje


    U mnogim prilikama kada sam slušao Karlosa, on je spominjao temu energije. Svaki put bi je objašnjavao iz drugog aspekta. Sakupio sam neke od tih objašnjenja u ovom odeljku kako bih čitaocu omogućio jasniji pregled.

    Njegovo učenje ili tačnije, učenje tradicije vidovnjaka kojoj pripada, zasniva se na činjenici da je univerzum dvostruk. On je sastavljen od dve sile koje su stari vidovnjaci simbolički predstavljali kao dve zmije koje su isprepletene. Ali, te sile nemaju ništa zajedničkog sa dualizmima koje nazivamo dobro i zlo, Bog i Đavo, pozitivno i negativno ili sa bilo kojim parom suprotnosti koji možemo da zamislimo. Preciznije, one stvaraju nepojmljivi talas energije koji Tolteci zovu tonal i nagual.

    Oni su postavili aksiom da je tonal sve ono što možemo da tumačimo ili zamišljamo na bilo koji način, a ostatak, koji ne možemo da kategorizujemo, je nagual.

    Kako bi naglasili da to nisu dve suprostavljene činjenice već dva dopunjujuća vida jedne te iste sile, koju su uslovno nazvali “Orao“, vidovnjaci upoređuju tonal i nagual sa dvema stranama fizičkog tela, levom stranom i desnom stranom. Oni su videli da kao što je osnovna konfiguracija organizama
    - 29 -
    uglavnom raspoređena prema pravilima bilateralne simetrije, tako čine i bića u kojima energija ispoljava sebe u svemiru i to određuje način na koji opažamo.

    Život nastaje kada deo slobodne energije beskraja – koji su stari čarobnjaci nazvali “orlove emanacije” (orlovi izlivi, ispoljavanja – prim.prev.) – postane zarobljen od spoljašnje sile postajući samostalno biće, svesno sebe. Posle toga su videli da se opažanje sveta događa kada u igru uđe nešto što su nazvali “tačka u kojoj se sastavlja opažanje”.

    Iako je taj centar sastavljanja aktivan u svakom živom biću koje postoji u univerzumu, oslobađanje lične svesti na zemlji je moguće samo ljudskim bićima i određenim vrstama bića koje nemaju fizičko telo, a koje su stari vidovnjaci zvali “rođaci”(u nekim prevodima – “srodnici”, prim. prev.) Odnosi između čoveka i tih bića nisu samo mogućnost, to je nešto što se stalno dešava u našim snovima.

    Čarobnjaci neguju te odnose, zato što je poznavanje neorganskih bića, koja su mnogo starija od nas, ispunjeno nečim za čime svi žudimo: ono je ispunjeno znanjem.

    Radeći na istraživanju energetskih pravila, mudraci starog Meksika su bili prinuđeni da objasne svojim savremenicima ono što su otkrili. U njihovim naporima da pronađu najpogodnije izraze, oni su rekli kako je sve što postoji podeljeno na svetlost i tamu, kao dan i noć. Oni su iz toga izveli svaki zamislivi dvojni opis. To je komanda koja odražava veličanstveni dualizam kosmosa.

    Pomoću svog viđenja, otkrili su da je svet energije sačinjen od naglašenih oblasti tame, poprskanih malim tačkicama sjaja i primetili su da se ta tamna energija uklapa u žensku nadmoć nad upotrebom energije dok blještave oblasti odgovaraju muškarcima. Oni su došli do neospornog zaključka da je univerzum u svojoj celokupnosti uglavnom ženski i da je blještava energija, muškost, retka pojava.

    Po definiciji, uporedili su tamu sa levom stranom, sa nagualom, nepoznatim i ženskim principom; takođe, blještavost su uporedili sa desnom stranom, tonalom, sa poznatim, muškim.

    Nastavljajući sa svojim posmatranjima, videli su da se čin kosmičkog stvaranja događa kada tama univerzuma počne da se grči i iz toga se rađa eksplozija svetlosti, bljesak koji se širi, dajući početak ustrojstvu vremena i prostora. Pravilo ovog ustrojstva je da stvari uvek imaju svoj kraj, što ponovo ukazuje da je jedinstveni i trajni princip svemira tamna energija, ženska, stvaralačka i večna.

    Prema tome, čovek je podeljen na tonal, koji se ispoljava kroz njegovu svakodnevnu pažnju i nagual koji je aktivan noću u njegovim snovima.

    Iz ovih uvida, naguali su izveli sva ostala znanja. Oni uče da su snovi vrata ka moći zato što, na kraju krajeva, ono što nas održava je tamna energija, kojoj se povremeno vraćamo kako bi se obnovili. Zbog toga, oni su usmerili svu svoju snagu ka usavršavanju umetnosti da se postane svesnim u stanju sna. Oni su nazvali to posebno stanje pažnje “sanjanje” i upotrebili su ga da promišljeno istraže tamnu energiju te da tako dođu u dodir sa suštinom
    - 30 -
    univerzuma. Na taj način su početna posmatranja mudrih Tolteka postala praktično znanje.

    Jedno od Karlosovih najčešćih tvrđenja bilo je mišljenje da mi sve definišemo, sve više i više pretvarajući naš svet u nešto predvidljivo, sve dok mogućnost posete drugim svetovima ne postane samo bajka.

    “Za savremenog čoveka,” rekao je jednom prilikom, “apsolutno sve što postoji je stavljeno u konačne kategorije. Mi obeležavamo mašine. Mi klasifikujemo svet, a svet klasifikuje nas. Ako ste jednom ubili psa, vi ste ubica pasa do kraja svog života, čak i ako nikad više niste ni pipnuli druge pse; uz sve to, takve klasifikacije su nasledne!”

    Spomenuo je nekoliko smešnih i upečatljivih prezimena koja izražavaju karakteristike pojedinaca, koji onda svoje ime ostavljaju kao nametnuto nasleđe svojim potomcima. Pokazao nam je da su ljudi obeleženi u energetskom smislu.

    Tvrdio je da je najbolji primer te apsurdne sklonosti da sebe obeležimo ono što vernici zovu “izvorni greh”, greh Adama i Eve, koji nas čini večnim grešnicima i koji takođe čini da se ponašamo kao grešnici. “Postali smo jedni drugima tamničari percepcije. Okov ljudskih mišljenja je moćan.”

    “Čak su i naša najdublja osećanja klasifikovana i složena tako da ništa ne može pobeći. Jedan od primera je način na koji otuđujemo sebe od aktuelnog vremena u kome živimo tako što sumanuto hodamo naokolo ponavljajući stereotipe. Mi imamo kolekciju unapred određenih dana: Dan Žena, Dan Svih Svetih, Dan Sv. Valentina, rođendanske proslave i venčanja… Oni su kao stubovi za koje smo vezali svoj život kako se ne bi izgubili i tako hodamo zemljom, vrteći u krug svoje opise kao zveri vezane oko vrata.”

    Ispričao nam je kako su jedanput on i don Huan stigli u mali grad u severnom Meksiku i seli da se odmore na klupi ispred jedne crkve. Iznenada se pojavilo deset ili dvanaest mladih noseći skulpturu Jude načinjenu od odeće i štapova. Bila je umotana u ćebe i imala je sandale, kao indijanac. Postavili su je na gradski trg i te večeri je organizovano javno spaljivanje. Svi su pili i svi su učestvovali u vređanju lutke kao deo rituala.

    “Sa takvim običajima, ljudi održavaju Judu živim. Oni se njega podsećaju, oni ga drže u istinskom paklu pomoću svojih sećanja. A nakon što ga spale, iduće godine ga uskrsnu i ubiju ga ponovo. Takve rutine otkrivaju krutost ljudskog ponašanja.”

    Jedan od slušaoca ga je upitao da li njegovo mišljenje da sećajući se njega, grad održava Judu u životu, izneseno u literalnom smislu ili je to samo metafora.

    Odgovorio je: “Čarobnjaci tvrde da dokle god traje sećanje, dotle postoji i svest bića jer tok misli deluje kao inekcija života. Istinska smrt je zaborav.”

    “Ideja da se vreme kreće pravolinijski od prošlosti prema budućnosti je veoma primitivna, nešto što se suprostavlja iskustvu čarobnjaka i čak, savremenoj nauci. Zahvaljujući toj ograničenoj predstavi, većina čovečanstva
    - 31 -
    je zarobljena u tunelu vremena u kome njihova sudbina postaje beskrajno ponavljanje istih stvari.”

    “Naša stvarna situacija je da smo energetski blokirani, što je posledica onoga što čarobnjaci nazivaju ‘kolektivna učvršćenost skupne tačke.’ “

    “Neobična posledica te učvršćenosti je način na koji se specijalizujemo. Kada se pripremamo za profesiju, na primer, umesto da proširimo svoje poglede, mi uglavnom završimo postajući pasivne, dosadne osobe, lišene kreativnosti i motivacije. Za nekoliko godina, naš život postane umršen, ali, udaljeni od preuzimanja odgovornosti za sopstvenu promenu, mi okrivljujemo okolnosti.”

    “Jedna od najozbiljnijih navika koja uobličava naš popis je navika da pričamo drugima o svemu što radimo ili ne radimo. To je važan deo socijalizacije. Mi želimo da stvorimo originalnu sliku samih sebe, ali ta slika završava kao oblikovanje sebe prema isčekivanjima drugih ljudi tako da postajemo imitacije onoga što drugi žele da budemo. Jednom kada su nas oni definisali kao činjenicu, mi moramo da postupamo po određenim šemama ponašanja, čak i kada su nam se smučile ili čak i ako ne verujemo u njih, zato što nas svaka želja za promenom navodi da se sudarimo sa zidom.”

    “Većina ljudi se oseća prazno kada nemaju ljubav ili prijatelje, zato što su sagradili svoj život na slabom temelju međuljudskih odnosa tako da nemaju ni malo vremena za preispitivanje svoje sudbine. Na žalost, prijateljstvo je uglavnom zasnovano na razmenjivanju poverljivih podataka, dok je u isto vreme osnova premisa svakodnevnih međuljudskih odnosa da će sve što kažemo jednog dana biti upotrebljeno protiv nas. Tužna je činjenica da su oni do kojih nam je najviše stalo, takođe izvor naših najvećih glavobolja!”

    “Čarobnjaci smatraju da nas pričanje o sebi čini pristupačnim i slabim, dok nas učenje kako da budemo tihi ispunjava snagom. Pravilo puta znanja je da preokrenete vaš sopstveni život u nešto toliko nepredvidivo da čak ni vi lično ne znate šta će se desiti.”

    “Jedini način da se izbegne pritisak grupe je napuštanje svih onih koji nas dobro poznaju. Posle nekog vremena, mentalni zidovi koji nas zarobljavaju postaće malo mekši i popustljiviji. Tada se pojavljuju prave prilike za promenu i mi možemo da preuzmemo kontrolu nad svojim životima. “

    “Ako smo sposobni da prevaziđemo tumačenja i suočimo se sa čistom percepcijom lišenom predrasuda, naš utisak o svetu objekata će iščeznuti. Tada ćemo se osvedočiti u energiju kako teče u univerzumu. Pod takvim uslovima, okovi misli drugih ljudi više neće imati ni najmanji uticaj na nas i mi se nećemo osećati obaveznim da budemo ovakvi ili onakvi niti da radimo bilo šta. Tada naša čula neće imati nikakvih ograničenja. To je viđenje.” Nastavio je da objašnjava viđenje: “Zadatak čarobnjaka je da slome fiksaciju socijalnih interpretacija, tako da mogu direktno da vide energiju. Videti je iskustvo totalnog opažanja.”

    “Videti energiju kako teče je nužno potrebno na putu znanja. U suštini, svi napori čarobnjaka vode ka tome. Za ratnika nije dovoljno što zna da je univerzum energija, on mora da se u to lično uveri.”

    - 32 -
    “Viđenje je praktična stvar koja ima trenutne posledice i dalekosežne efekte na naše živote. Najdramatičniji od njih je što čarobnjaci uče da vide vreme kao jednu objektivnu dimenziju.”

    Nastavio je govoreći da je energija univerzuma raspoređena u slojevima. Sva svesna bića pripadaju jednom od tih slojeva i mi možemo da se usklađujemo sa energijom drugih područja zbog fenomena poznatog kao “podešavanje percepcije”.

    U izvesnim tačkama ti slojevi se ukrštaju stvarajući energetske vrtloge u kojma se dešavaju posebne pojave, pojave koje su od najvećeg značaja za čarobnjake koji vide. Uslovi za usklađivanje su tamo najbolji i ono se dešava spontano. Vidovnjaci govore o prolazima, mostovima i preprekama u prostoru, gde se koordinate vremena poništavaju tako da svesnost putnika može da prodre u nepoznate svetove. Neorganska bića iz svih uglova univerzuma koriste te tačke da bi prešla granicu koja ih razdvaja od zemlje a i mi možemo to isto da učinimo.

    “Možda će vam izgledati neverovatno, ali ta vrsta fenomena me je oborila s nogu. Jednom su me odveli na mesto u severnom Meksiku, u pustinju, i pokazali mi mesto na kom se kovitla kosmička namera. Satima smo se borili da prodremo u tu oblast ali to je bilo nemoguće. Izgledalo je kao da postoji prepreka!”

    Pitali smo ga šta je to bilo i on je odgovorio: “Nikad to nisam uspeo da razjasnim. Osim kao čarobnjak sa viškom energije – koji zna kako da tu stvar iskoristi!”

    “Drugog puta, bio sam svedok najneobičnijeg efekta od svih koji se dešavaju u tim energetskim prolazima. Vozio sam se kroz pustinju kada je oluja zahvatila autoput, potpuno zamračivši moje vidno polje. Iznenada se pored mog auta pojavio teretni kamion. Vozač mi je signalizirao da ga pratim i ja sam dugo vozio iza njega, zaštićen ogromnom prikolicom kamiona. Konačno, oluja je prestala i oboje smo se zaustavili. Nalazili smo se na šljunkovitom putu koji mi nije bio poznat.”

    “Vozač kamiona je iskočio i pozdravio me. Prepoznao sam ga; to je bio jedan indijanski šaman iz tog kraja koga sam znao od ranije. Rekao je da mi je time što me je zaštitio na tom putu, uzvratio za poklon koji sam mu dao godinama ranije. Rekao mi je da se ne trudim da prepoznam mesto na kome se nalazimo zato što je to skriveno mesto u drugoj pažnji.”

    “Bio sam zaprepašćen njegovim rečima. Taj ratnik je imao dovoljno energije da me prebaci zajedno sa autom i ostalim u drugi svet! Posle kraćeg razgovora, rekao mi je da je vreme za rastanak zato što se oluja već završila. Pratio sam ga duž nepoznatog puta, a onda sam se ponovo našao na autoputu. Od teretnog kamiona nije bilo ni traga.”

    Ove zgode su zagolicale našu maštu tako da smo ga zasuli svim vrstama pitanja. Ali, Karlos je ostao smiren. Rekao je da se ovakva vrsta stvari događa mnogo češće nego što bi smo poverovali, i to ne da bi smo ih razumeli već da bi ih iskusili.

    Nastavio je objašnjavajući da je drugi šokantan i vrlo koristan efekat viđenja energije kako teče taj što čarobnjaci direktno opažaju osećanja drugih ljudi
    - 33 -
    kao toplotne talase koji izbijaju iz naše svetlosne mase podstaknuti tim osećanjima. Oni čak otkrivaju osećanja za koja sama osoba nema pojma da su prisutna.

    “To je kao da imaju infracrvene naočare koje ih vode tamo gde njihovi drugari ne vide ništa osim neprobojne tame. To im omogućava da se zaštite u odnosu na ponašanje drugih ljudi. Zbog tog razloga, vidovnjaka je nemoguće prevariti i krajnje teško ga je iznenaditi.”

    “Međutim, prava vrednost viđenja je da nam ono pomaže da shvatimo nameru.”

    “Jednom kada se osvedočimo u celokupnost postojanja kao slojeva energije, mi vidimo da tamo ima još nečega, neka skrivena svrha, izvesna pravila akcije koja sve organizuju. Čarobnjaci prepoznaju tu svrhu kao vrhovnu i bezličnu volju, i pomoću unutrašnje tišine oni mogu da se usklade sa njom. Naravno, čovek od znanja sa takvim sredstvom na raspolaganju će rasporediti stvari na način koji najviše odgovara njegovoj energiji. Izobilna i smirena energija je obeležje čarobnjaka koji vidi.”

    U jednom drugom predavanju nam je rekao da smo svi mi rođeni sa celokupnom energijom, ali uglavnom postajemo zbrkani pre nego što umremo.

    “To je kao da se rađamo sa određenom količinom novca u banci, neki sa milionom, neki sa više, a neki sa manje. Razlika nije bitna; gledano u celini, to je dovoljna količina koja nam omogućava da proživimo dostojanstvene živote do kraja. Ali, zbog nedostatka odgovarajuće kulture energetskog rukovanja, većina ljudi odmah započnu da troše svoje nasledstvo na glupe načine i kada umiru nalaze se u stanju žalosnog siromaštva.”

    “Međutim, neki nauče kako da sačuvaju i da čak uvećaju svoju energiju. Oni takođe umiru, ali sa više kapitala. Oni nastavljaju dalje.”

    “Razlika između umiranja sa svom svojim imovinom, kao ratnik pun snage, ili da umremo bedno kao pas na ulici, zavisi od načina na koji postupamo prema svojoj energiji.”

    Objasnio je kako je svetlosno polje koje nas okružuje poput ogromne lopte šećerne vate, oblak gusto isprepletenih vlakana koja zrače energiju poput radijatora.

    “Ono što se dešava kada dve osobe uđu u odnose je razmena zračenja. Naša svetleća vlakna interaguju, bez obzira želimo li mi to ili ne i ostvaruju to bez nas. To je zakon po kome energija teče sa mesta gde je ima više na mesto gde je ima manje. Pošto provodimo život u stalnom međudelovanju, normalna posledica je da smo na kraju manje svoji a više smo ono što su drugi ostavili u nama.“

    “Međutim, ratnici uče kako da slome taj zakon energetske razmene pomoću praksi kao što je rekapitulacija, čija je svrha povraćaj energije. Na taj način postaju samo - dovoljni, oni vraćaju nazad svoj kapital i oprezno vraćaju svoje ‘pozajmice’. Pošto više nema rasipanja, možemo reći da su njihova svetleća jaja izolovana.”

    - 34 -

    “Kako bi zaštitili sebe od radijacije, čarobnjaci obično usvajaju čudne običaje. Neki koriste predmete moći kako bi skrenuli pritisak pažnje drugih ljudi. Drugi ostaju izdvojeni od ljudi i postaju pustinjaci. Huan Tuma je koristio tamne naočare kako se ‘energija ne bi traćila preko očiju’. Prava vrednost te predostrožnosti je bila da je to stvaralo barijeru između njega i drugih tako da je prestajao da bude dostupan.”

    “Naše razmene imaju veoma ozbiljne posledice u životu i to daje snagu stavovima kao što je ‘reci mi ko su ti prijatelji i reći ću ti kakav si.’ Ta izjava ne opisuje samo stanje psihološke bliskosti među ljudima već i određeni energetski efekat koji čarobnjak može da opazi. Ako želite da budete svoji, naučite kako da budete sami.”

    “Ključna tačka su naši međusobni odnosi zato što oni mogu da nas oslobode ili zarobe. Nisu sve razmene nepoželjne. Ratnici traže društvo onih koji će im pomoći da napreduju. Opštenje sa čarobnjacima nas prisiljava da budemo budni i besprekorni. S druge strane obični odnosi nas oslabljuju zato što oni zahtevaju unapred određeni obrazac ponašanja. Pomislite samo na odnose među ljubavnim parovima gde je nivo zahteva obično toliko visok da to ponekad znači kraj sopstvenog života za određenu osobu.”

    Jedan od prisutnih ga je upitao kako se razmena svetlosnih zračenja događa u seksualnim odnosima.

    Odgovorio je da pošto život započinje sa seksualnim činom, možemo da shvatimo svu energiju koja nam je dostupna kao seksualnu energiju. Prema tome, glavno razmatranje u vezi postupanja sa našom svetlošću je povezano sa ovom suštinskom dimenzijom našeg bića.

    “Prva stvar koju moramo da shvatimo je da su naše emotivne veze sa osobama posledica načina na koji smo začeti. U tom trenutku, svetlost koja nam je na raspolaganju je određena jednom zauvek. U svetu energije mi smo zapečaćene jedinke, mi smo zbir strasti i želje koje su naši roditelji skupili u trenutku kada su nas začeli. Sve što dođe kasnije, rasipanje i kompromisi ili put čuvanja i povraćaja energije su manipulacije unutar tih granica.”

    “Tu se javlja prvi problem jer su seksualni odnosi među ljudskim bićima uglavnom rutinski čin. Socijalizacija nas zarobljava na takav način da ulazi u našu intimu, pretvarajući magičnu mogućnost svesnog energetskog ujedinjenja u jednu sramnu propisanu naviku koja donosi neželjene posledice. A to se snažno odražava na našoj deci.”

    Kako bi potkrepio ova tvrđenja, ispričao nam je šalu o čoveku koji je rekao svojoj ženi: “Draga, u ponedeljak neću moći da budem sa tobom zato što igram poker sa prijateljima; u utorak idem na kuglanje, u sredu me čekaju na gimnastici.” Nastavio je tako, ređajući svoje okupacije za celu sedmicu. Konačno, ona je odgovorila: “U ovoj kući mi se jebemo svakog dana u osam sati, bez obzira da li si ti tu ili nisi!”

    “Problem nije u vođenju ljubavi, već u tome što to činimo po navici. Efekat svih rutina je rasipanje energije i to se vidi kao najtragičnije u našim seksualnim rutinama, zato što su rezultat toga, u većini slučajeva, deca koja dolaze na svet sa ozbiljnim manjkom živahnosti. Mi smo toliko priviknuti na
    - 35 -
    tu situaciju da kada se rodi dete sa potpunom snagom, mi ga smatramo nenormalnim i vodimo ga kod psihijatra da ga umiri.”

    “Zbog nasumičnog načina na koji biramo naše partnere za razmnožavanje, don Huan je generaciju savremenog društva nazvao ‘deca zastranjivanja.’ “ “Postoje dve vrste seksa: dosadni i energetski. Iz socijalnih razloga, veoma je teško biti proizvod energetskog seksa tako da, prema posmatranju vidovnjaka, naša energija je zgužvana i naborana, kao da smo veoma stari već od samog rođenja. Pošto ne možemo da promenimo svoje nasleđe, razumno bi bilo da naučimo kako štedeti svoje resurse.”

    “Prema čarobnjacima, glavni odliv energije kod muškaraca i žena se dešava preko razmnožavanja. To je velika investicija zato što trajno utiče na našu svetlost. Prema tome, svrha donošenja dece na ovaj svet bi trebalo da bude pažljivo razmotrena i to sa krajnjom ozbiljnošću.”

    “Ako smo proizvod dosadnog seksa a u isto vreme se prepuštamo nagonima razmnožavanja, neizbežna posledica toga je razbijenost našeg energetskog jedinstva. Svetleća jaja roditelja su poput izbušenih kofi iz kojih voda curi na sve strane; te rupe su deca. Takva osoba nikada neće moći da skupi dovoljno snage da bi se promenila osim ako primenjuje pravila ratničkog puta u svom životu.”

    Neko od slušalaca ga je pitao kako se odvija razmena između roditelja i dece. Odgovorio je da presecanje pupčane vrpce novorođenčeta ne znači da je veza bebe sa njenim precima automatski prekinuta. “Uže” svetlosti ostaje aktivno celog života kao jedna energetska slamčica; to je stvarna veza koju vidovnjaci vide kao vlakno koje se kreće od svetleće čahure roditelja prema njihovoj deci.

    “Pošto nismo svesni da taj odliv postoji, ne postoji način da ga sprečimo. Nebitno je koliko ljubavi roditelji i deca iskazuju jedni drugima; sa tačke viđenja energije, ta ljubav je zasnovana na svetlosti koja je razmenjena. Zbog tog razloga, roditelji su uglavnom toliko zahtevni prema svojoj deci i pokušavaju da ih oblikuju na svaki mogući način kako bi postala ista kao i oni. Doneti ih na ovaj svet nije samo jednostavna isporuka, to je investicija.”

    “Vidovnjaci mogu da vide da tokom te otimačine kojoj su deca izložena ona postaju zarobljena ‘roditeljskom’ energijom koja je razbijena i delovi njene svetlosti se prikazuju kao stara i izlizana košulja, ili kao da su isceđeni i sa izvađenom utrobom. Grozna situacija!”

    Karlosovi opisi, udruženi sa slikovitim kretnjama su imali efekat uzbune na većinu njegovih slušalaca. To sam mogao videti na licima osoba koje su me okruživale.

    Jedan od učesnika ga je veoma glasno upitao kako ratnik može da zakrpi svoje otvore odlivanja.

    Odgovorio je kako je jedina mogućnost za izbegavanje komande socijalizacije odreći se oca i majke i nikad se ne osvrnuti. Što se tiče dece, dodao je, nema drugog rešenja nego da ih pojedemo.

    “Ako ne pojedete dete, ono će pojesti vas.”

    - 36 -
    Ove reči su prevršile meru i primetio sam kako su neki od prisutnih napustili prostoriju.

    Karols nam je smireno ispričao kako je jednom doživeo izvanrdan susret sa bićem iz drugog sveta koje je želeo da oslobodi iz ropstva. Zbog te nepromišljenosti, bio je prinuđen da napravi telo za tu stranu energiju.”

    “Kada ju je majka rodila, don Huan je uzeo to stvorenje koje je bilo devojčica i otišao sa njom. Kada se vratio stavio je zdelu punu mesa pred nas: “Ovo je vaša ćerka. Pojedite je!” Nismo imali izbora; hipnotisani zapovedničkim izrazom njegovog lica, majka i ja smo se pokorili naredbi.”

    “Za nas je to bio monstruozan čin, ali, on je imao dragocenu posledicu: trajno smo obnovili naše svetlosno jedinstvo. Tako što smo zajednički pojeli to mekano meso, oboje smo povratili sve svoje naklonosti, svu svetlost koju smo izlili na to stvorenje tako da smo zatvorili svoje otvore. Ponovo smo postali potpuni.”

    “Osam godina kasnije, don Huan je vratio devojčicu nazad. Predstavio je kao “Plavog Skauta” i rekao da je nju svo vreme čuvao skrivenu, te da je ono što smo njena majka i ja jeli bilo prasetina.”

    Nastupio je tajac, a onda je talas olakšanja prostrujao kroz prostoriju. Karlos je nastavio: “Ne mogu reći da je povratak moje ćerke pokrenuo bilo šta, ni ljubav, niti bilo kakvu utehu što je sve to bila šala, niti bilo šta slično. Moja energija je ostala mirna.”

    Neko od prisutnih je radoznalo želeo da sazna šta se događalo sa devojčicom tokom tih osam godina.

    Odgovorio je: “Ah! Moj učitelj ju je podizao u severnom Meksiku, među Jakijima. On je nju pretvorio u divlje biće. Ona nije normalno stvorenje, njena energija dolazi iz drugog sveta. Ona koristi moćne biljke bez ustručavanja. Ona je bila toliko neukroćena da sam morao da je vežem i strpam u gepek automobila kao kofer kako bi je odveo iz Meksika u Sjedinjene Države. Mi, njeni fizički roditelji, nismo mogli da je dodirnemo. Izgledala je malo poslušnije jedino kada je sa don Huanom.”

    “Sećam se da je mala devojčica jednom, svojevoljno spustila glavu na moja kolena. Njena majka i ja smo se pogledali iznenađeno, bilo nam je teško da poverujemo u to. Sve je to bio efekat nagualovog manevra. Ta devojčica je znala da je sama, da nema par roditelja na kojima bi parazitirala. Ona je pretvorena u biće usklađeno sa svojom stvarnom konstitucijom.”

    “Mi smo agresivna, teritorijalna bića; mi nismo domaće životinje. Ta devojčica je živi primer kakve sve manevre mogu da izvedu čarobnjaci u smislu zbijanja naše energije.”

    Drugom prilikom, kada je spomenuo temu dosadnog seksa, njegov govor se bavio rukovanjem seksualnom energijom.

    Rekao nam je da je stvaralačka sila koja postoji u nama uzvišena, i da ima puno načina upotrebe kojih nismo sasvim svesni. Šteta je što većina ljudi jedino znaju da razmišljaju o seksu u terminima telesnog zadovoljstva. To je kao ograničena upotreba nekog divljaka koji se slučajno dočepao veoma
    - 37 -
    dragocene knjige; sve što on može da vidi u njoj je pogodan materijal za potpaljivanje vatre.

    “Mi provedemo veći deo života brinući kako pripadnici suprotnog pola gledaju na nas. To povlači, prvo, stalnu pažnju u vezi našeg izgleda. Drugo, to čini da posećujemo mesta na koja odlaze osobe slične nama kako bi se upoznavali i uložili mnogo, mnogo sati pričajući o sporednim stvarima, ali stalno imajući na umu naš glavni cilj. Ovakva vrsta ulaganja je preterana.”

    “Čarobnjak zna da suština seksa nije zadovoljstvo niti razmnožavanje. Da li zaista verujete da bi se snaga koja nama vlada zamajavala stvarajući nešto tako važno kao što je moć stvaranja, samo da bi nam omogućila kratke trenutke zabave ili da bi nas množila kao pečurke na zemlji?”

    “Svrha seksa je mnogo dublja, on nas povezuje sa tajnom porekla svih stvari, zato što univerzum nastaje iz jedne eksplozije koja se još uvek odvija i koja se iskazuje svaki put kad vodimo ljubav. Ako je izvor onog što smo mi ta stvaralačka sila onda centar naših napora mora biti preusmeravanje seksualne energije.”

    Čineći veoma izražajan pokret rukama, uzviknuo je: “Shvatite šta imate i ne traćite to! Seks je novac i to u gotovini! Naša kosmička sudbina je da proširimo svoju svesnost; iz tog razloga, mi smo obdareni delom kreativne sile Orla. Seks je stvoren za sanjanje.” 

    &

    “Izjavio je da, teoretski, seksualna razmena među parovima ne mora uticati na svetlost dostupnu svakom od učesnika, sve dok muškarac uzima od žene onoliko koliko ona uzima od njega i rezultat je neutralna ravnoteža. U svakom slučaju, ono što je nepoželjan ishod je da njihova energija postaje izmešana i na taj način se stvaraju čvorovi vezanost i zavisnosti koji ograničavaju našu slobodu i zahtevaju duge godine rekapitulacije da bi se razmrsili.

    Ali u praksi, ta vrsta razmene iscrpljuje našu životnu snagu, zato što kad vodimo ljubav, kretanje energije se ne odvija unutar zatvorenog sistema; uvek postoji otvor.

    “Imati seks sa nekim znači imati veze sa celim genetskim lancem koji određuje njegovo ili njeno poreklo, zato što zbog odlivnih vlakana koje nas povezuju sa precima, ljudska bića nisu nezavisne svetlosti već završni elementi. Iako se seksualni čin odvija između dve osobe, postoji ljudski kalup, kolektivna fiksacija skupne tačke koja uzima najviše energije u tom procesu.”

    “Ta fiksacija je odgovorna za osećanja ljubomore, zavisnosti i vezanosti koje dovodimo u vezu sa našim seksualnim odnosima, a to čini da postanemo nepopravljivi investitori, izopačavajući plemenitu reč ‘ljubav’ u nešto podlo.”

    “Odnos običnog čoveka prema mogućnosti da voli je poput neke bezosećajne i proračunate mašine: volim moju decu zato što je u njima pohranjena moja energija, moju ženu zato što pere moju odeću, kuva mi i jebem je, mog psa jer čuva kuću, moju zemlju jer sam u njoj rođen, mog Boga je će me on spasiti…”

    Negovo se lice zgrčilo u grimasu gađenja.
    - 38 -

    “Kako teško je davati, bez očekivanja bilo čega zauzvrat!”

    “Obične ljubavi završavaju postajući dužnost, kada drugi zahteva od nas istu pažnju koju on daje nama. A osećanja iz dužnosti su nešto fatalno!”

    “Zbog tih razloga, jedan od prioriteta za učitelja je da uništi učenikove seksualne obrazce. Ovo je ključna stvar koja zahteva doživotni trud ali je neophodno da se to započne od prvog trenutka, zato što postati član društva čarobnjaka ne može biti iskorišćeno kao izgovor za negativne seksualne pojave. Ako ne razjasnimo tu stvar kao obični ljudi i žene, naše šanse da napredujemo na putu ratnika su vrlo slabe.”

    “Čarobnjaci imaju mnogo načina za ispravljanje učenika. Neki nemaju nikakvih obzira i podvrgavaju učenika pravim mučenjima, napadajući njegove slabosti dok se ne promeni ili se slomi. Drugi, poput mog učitelja, su krajnje pažljivi povodom toga i više vole da rade sa energijom iznutra, čineći da učenik postane svestan sebe i reaguje. Svaki od ovih metoda je opravdan dokle god daje željene rezultate.”

    “Na primer, nagual Hulijan je kombinovao nemilosrdnu efikasnost sa zapanjujućom sposobnošću da postane šta poželi – nije glumio; tačnije, on je suštinski menjao sebe pomerajući svoju skupnu tačku u položaj koji odgovara obliku životinje ili druge osobe. Jedan od njegovih omiljenih oblika je bio ženski. Jedanput je, u obliku prelepe devojke, zaveo svog učenika Huana Matusa, koji je u to vreme imao jedva dvadeset godina i bio uspaljen kao mladi bik. Kada su se našli u krevetu, on je pomakao svoju skupnu tačku u svoj uobičajeni položaj i postao ponovo muškarac, što je mladića nateralo da uspaničeno istrči iz sobe.”

    “Za ličnost kakva je Huan Matus tada bio, udarac je bio razoran. Razorio je njegove stereotipe. To je bila uvrnuta, ali izvanredno efikasna šala. Ona je jednim udarcem slomila njegovu sklonost da se prepusti prvoj ženi koja sebe učini dostupnom.”

    “Don Huan nikada nije oprostio svom učitelju zbog te šale ali je, kako je vreme prolazilo, naučio kako da se nasmeje celoj priči.”

    Tada je Karlos dopustio kraće vreme za pitanja. Jedan od prisutnih ga je pitao u vezi celibata; da li je on neophodan za čarobnjake i kakva je korist od toga.

    Odgovorio je: “U suštini, čarobnjaci se ne zalažu za nešto niti su protiv nečega. Oni vide da sve zavisi od urođenog rasporeda energije. Postoje neki koji su rođeni sa neophodnom strašću da vode ljubav svakog dana, dok je ostali nemaju dovoljno čak ni za masturbaciju. Neki obnavljaju svoju svetlost pomoću discipline dok drugi izgledaju kao isceđeni i umiru nepotpuni. Svi ti faktori utiču na ponašanje čarobnjaka u vezi seksa.”

    “Ono što je tipično za čarobnjake je njihovo odbijanje da budu žrtve kolektivne komande za razmnožavanjem, i njihova sposobnost da izaberu odgovorno korišćenje svoje energije. Takođe, niko od njih ne može biti zarobljen ni u jednoj seksualnoj kategoriji. Oni su slobodni, oni postupaju sa svakim trenutkom onako kako im moć ukazuje. Da bi stekli takvu viziju, oni neguju trezvenost koju obična osoba ne poznaje.”
    - 39 -

    Objasnio je kako novi vidovnjaci, generalno naginju ka celibatu i samodovoljnosti zato što su veoma štedljivi sa svojom energijom i više vole da je posvete proširivanju svesnosti. Oni su se osvedočili u svetove na svojim putovanjima u beskraj što je sve ostalo učinilo bledim i neprivlačnim, čak i seksualni čin.

    “Don Huan je rekao da je vođenje ljubavi za one koji nemaju privrženosti.” Odgovarajući na drugo pitanje, rekao je da ne postoji takva stvar kao što je ‘seksualni problem’ već samo pojedinci sa svojim sopstvenim i vrlo specifičnim nedoumicama koje treba da razreše.

    “Uopšteno posmatranje toga (seksualnog problema – prim.prev.) je zamka, jer to uzrokuje da ublažimo svoju odgovornost i opravdamo sebe mišljenjem kako su svi ostali isti kao i mi. Isto kao rođenje i smrt, stvaranje je lični čin, dar koji nam je poklonio Orao. Ono što čarobnjaci zahtevaju je vrlo jednostavno: odgovornost.”

    “Društvo u kome živimo je škola u kojoj nas prisiljavaju da se pridržavamo začuđujuće okrutnih pravila. Mi starimo i vođenje ljubavi izokrećemo u grotesknu parodiju. Društvo nam nameće iscrpljivanje, programirano ponašanje koje ne prestaje sve dok ne nestane i poslednja iskra svetlosti koja je ostala u nama.”

    “Imao sam primer toga kod moga dede. Starac je imao običaj da kaže: ‘Ne možeš sve da ih pojebeš, ali moraš da pokušaš!’ Bio je već s jednom nogom u grobu, a i dalje je reagovao na način na koji su ga naučili. Polovinu svog vremena trošio je da nađe ženu a drugu polovinu trudeći se da je sačuva, i nikad nije shvatio da mu niko nije pokazao kako da učini pravi izbor.”

    “Konačno, na samrtnoj postelji, starac je postao ogorčen mišlju kako ga njegove ljubavnice više ne žele zbog muževnosti već zbog njegovog novca. ’Ona me ne voli!’ jecao je a njegovi unuci su ga uveravali: ‘Ona te voli deda!’ Glupi čovek je tako umro, vrišteći: ‘Evo me dolazim, mamice!’ ”

    “Da li je potrebno biti čarobnjak kako bi se shvatilo da to nije sve što možemo imati kao ljudska bića?”

    Priznao je kako je pre nego što je odlučio da praktikuje ratnički put, verovao da je zavodnik i da se tako ponašao, vođen latinskim strereotipom muškarca.

    “Jednom sam zaveo devojku i uveo sam je u svoja kola. Oboje smo bili toliko uspaljeni da se cela šoferšajbna zamaglila od svih tih poljubaca i zagrljaja koje smo razmenili. Kada sam bio najuzbuđeniji, otkrio sam da je ta naizgled devojka, u stvari muškarac!”

    “Drugi put, iskreno sam se zaljubio u mladu devojku, ali sam počeo da sumnjam da me vara. Promenio sam auto i stajao posmatrajući sa ugla njene kuće. Došao je drugi muškarac. Kada sam joj zatražio objašnjenje, rekla mi je: ‘Sa tobom imam ljubav a sa njim je samo seks!’ ”

    “Ovakva vrsta sukoba je učinila da odlučim da se ponašam mnogo umerenije u svojim ljubavnim aktivnostima. Ali pritisak mojih stereotipa je bio prejak. Nastavio sam da trošim svoju energiju na seks saglasno obrascima moje
    - 40 -
    rase, sve dok me don Huan nije stavio pred izbor. Ili ću se smiriti, ili ću napustiti obuku.”

    Odgovarajući na drugo pitanje, tvrdio je da je najbolji način da se zaustavi energetsko iscrpljivanje koje se događa preko seksualnosti, učenje kako da se naprave velikodušni gestovi koji oslabljuju fiksaciju naše pažnje.

    “Primili smo život kao kosmički dar i imamo privilegiju da uzvratimo na tom gestu potpunom izdvojenošću. Zahvaljujući svojoj ravnodušnosti, ratnik je u položaju da preokrene svoju ljubav u blanko ček, u bezuslovnu i apstraktnu privrženost, jer ona ne počinje sa željom. Kakva čudesna stvar!”

    “Nasuprot onome što prosečan čovek misli, priroda čarobnjaka je strastvena. Ali predmet njihove strasti nije više fizički. Oni su videli lepak koji sastavlja sve stvari, talas strasti koji preplavljuje univerzum i koji se ne može zaustaviti zato što ako bi se to dogodilo, sve bi bilo svedeno na ništavilo.”

    “Pomoću viđenja, postavili su svoju osnovu na kamen temeljac svesnosti, najmoćnije stanje lične pažnje. Njihova ljubav je jedna nadmoćna stvarnost koja vibrira u svakom udahu i izdahu, izražena je u svakom pokretu i daje smisao u svakom svetu; to je sila koja ih podstiče da istražuju, da rizikuju i razvijaju se, neprestano dajući sve najbolje od sebe.”

    “Čarobnjaci su otkrili najčistiji oblik ljubavi, zato što vole sebe. Oni znaju da je sve što dajemo drugima odraz onoga što imamo u sebi. Oni su stavili moć strasti u službu bića, i ona im daje neophodan impuls da preduzmu jedinu potragu koja se isplati: potragu za samim sobom.”*

    Orrr

    *One of the speakers once commented
    on an extract from the Bible which said that to enter the Kingdom of Heaven meant to be born a second time. Don Melchor later explained what the passage was about, and confirmed that it contained a great truth. He said: “It is not a metaphor but a literal truth. If we manage to unravel the events of our lives and arrive at the rudimental vibration which created us, the possibility of performing an energy miracle will open to us. By returning to our origins, we can compact the energy involved in that initial act of creation, and in that way rescue our integrity. Sorcerers take recapitulation seriously, because it not only helps one get rid of the burdens imposed upon us by daily life, it can also reverse the stigma of the original sin, which is to be born without energy. That is how retracing the path helps us in a very profound way, effecting changes at the fundamental level. We are not only what we consciously and unconsciously decree. At birth, we acquire the heritage from the generations that preceded us. By recapitulating and cancelling undesirable commands, it is possible to modify our basic structure and shape our character at will. It is the only way we can rid ourselves of unconscious repetitions, the only way we can prevent the onslaught of diseases and other conditions that may have been programmed into the heritage we got from our ancestors. Only by returning to our origins can we correct any fault that may have been there at the moment of our formation. This is achieved by breaking the basic components of our character down to their minimum expression. The warrior then uses intent to reconsolidate himself as a whole, now free of external commands. Although the revision of basic components as such has no power to cancel out our parents’ acts, it does help restore our totality as luminous beings. For sorcerers, constructing their energy body is a work of art that usually takes a lifetime to complete. That is why they are so meticulous about anything relating to that goal.” I asked don Melchor how it was possible to recapitulate something that happened before we even existed. He replied: “The memory we use in our daily lives is cerebral. Here, however, the type of recollection sorcerers seek has to do with our origins, when we did not have a description of the world around us. To be sure, our basic components, or the energy fibres that make us up, obviously had to be present at the moment of our creation. Those fibres recorded it all.” Along the same line of thought, he clarified: "I’m not referring only to the physical aspect of our birth but to the exact moment of our formation as units of luminosity. I am talking about luminous fibres, where the fusion of two segments in a given moment produces the spark of individual awareness. To our luminous body, the passage of time means nothing, so much so that it is perfectly capable of activating those very same filaments that were employed at the exact moment of our creation. That is the warriors’ feat. Achieving it, one might even get to perceive oneself as one really is: a fibre of light aware of itself. Every human being’s potential includes all the capacities of a warrior; it is just a matter of activating them. Everything begins with an initial act of will. If we then faithfully continue reviewing our actions, we successfully revive our link with the spirit. A warrior, then, is someone who has literally been reborn, or rather, someone who has recreated himself and has been conceived anew, only this time fully, passionately and free from the fetters of socialization. The complete history of our ancestors is stored in our basic components. Retrieving that history is an act of power through which we definitively disintegrate the illusion of ‘I’. That history is not composed of words or images, although it is entirely possible to realign with any
    of them in order to make the return journey.” Continuing with his explanation, don Melchor clarified that point: “The memories we usually access during our genetic recapitulation are in fact impressions that jolt the totality of our fibres, making us aware of why we are as we are, and why we react as we habitually do. Genetic recapitulation brings us into contact with the immense burden we carry, imprinted in us as the heritage from our ancestors.*

    Tojest dajmi Prostora pa ču i ja tebe ostaviti na Miru...... ili bi i zahtijevi socijalizacije bili neizrecivi a Ostalo i neopisivo ?!

SADRŽAJ UPISAO

Član mlabosMerlin11 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana mlabos dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

IZDVOJENO

Vitamin C

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝
Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član vanessavanessa

    ♥*:))))))))*

    11.11.2019. 16:31h
  • Član iridairida

    ♥*

    11.11.2019. 15:20h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥tko naiđe njemu pusa:)))))))))

    09.11.2019. 17:40h
  • Član vanessavanessa

    ♥♥♫♥*♪♫♥♥♪♫

    30.10.2019. 15:31h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♫♥♥♪♫

    16.10.2019. 13:42h
  • Član ShadowOfSoulShadowOfSoul

    Irido, help! izgubio mi se članak o promociji

    16.10.2019. 11:26h
  • Član mkrmarmkrmar

    Laku noć svima

    03.10.2019. 21:53h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Grčka kolonizacija Sufizam