Crtice s Kilimanjara #3

Noć je prošla u šarenim bojama.

Ne znam dal je to od specijalnih praskova mojih dragih magistra, ili se planina poigrava s mojim mozgom.

Sanjala sam boje i oblike kaleidoskopa i divne anđele velikih bijelih krila.

Jedan me je dotakao rukom po kosi smiješeći se.

Ostatka se ne sjećam, ali bilo je predivno.

Kad sam se ujutro probudila, temperature nije bilo.

Pokušala sam se bezuspješno izvući iz šatora na vrijeme, no nije vrijedilo.

Curke su već bile na doručku, a meni još uvijek nije bilo do ničega.

Eto iza leđa prilazi Sele. “Jumbo Mama”- zove me: “water!”

I pokazuje na lavorić sa toplom vodom za umivanje. Blagoslovljen ti meni Sele, što bi mi bez tebe!

U Tanzaniji su ljudi izuzetno ljubazni. Pozdravi i popratne kurtoazije su izuzetno bitni, tako da znaju trajati pet minuta prije nego se pređe na stvar.

“Hujambo! – Zdravo!

Habari? – Što ima?

Habari za kazi? – Kako poso’?

Habari za njumbani? – Kako ukućani?,

Habari za watoto? – Kako su djeca?” etc, etc. do iznemoglosti.

I da, sve žene zovu “Mama”, a muškarci su “Bwana”.

A ima i sličnosti sa našom povijesti, između sebe se nekad zovu “Ndugu” što znači “Drug”.

Dobro ste shvatili, kao drug Tito recimo… I Tanzanija ima dugu socijalističku povijest na čelu sa Mwalimu (učitelj) Nyerere-om.

Ah, zaboravila sam da smo na Kilimanjaru, ajmo dalje…

Dan pred nama je bio dug, pet sati minimalno hodanja, nadam se samo da neće biti kiše.

Danas sam u 'day pack' stavila punu ratnu opremu, munje i gromovi mi neće moći ništa, samo da noge izdrže.

Večeras moramo odlučiti da li ćemo uzimati Diamox, lijek koji preventivno pomaže kod visinske bolesti.

Nitko ne voli lijekove, ali s obzirom na preporuke koje sam prije dobila, mislim da ću pucati na sigurno.

Nakon tri sata hodanja, negdje oko podneva, oblaci su se opet počeli navlaciti. Miriše na kišu. Ah, da bar ne padne!

Bwana Prof i Juma cijelim putem ne zaklapaju.

Uključujem se u priču, tema su nadolazeći jesenski izbori.

Pitam ih da li su kandidati već krenuli put Bagamoya?

Zašto?

Nije im jasno.

Pa da vide babalao-a, naravno!

Moje prijašnje iskustvo sa tanzanijskim izborima dok smo živjeli u Dar-u, je da ćim počinje predizborna kampanja, svi političari kriomice idu vidjeti lokalnog vraća.

Witch doctor ili Babalao je u centru zbivanja, te baca čini na suparnike i garantira svakome pobjedu.

Ovo je neizbježni dio tanzanijskog folklora, slično kao voodoo sa Jamajke, samo ga ovjdje zovu Juju.

Naši vodiči crkavaju od smijeha što to znam.

Stotinu puta sam vidjela Indijce koji su na križanju kod naše kuće stavljali glineni lonac popularno zvan Kalabash, pun koječega, možda i pilećih nogica, navodno pun problema te i te osobe koja je Babalau platila dobru svoticu da spravi taj Kalabash.

Onda ga stave nasred križanja i koji auto ga potegne, odu problemi na taj auto a ti si čist.

I tako to uokrug, jer ovaj što se sad prepao što je pogodio Kalabash sa autom mora naći Babalao-a da ga riješi muka.

A Babalao trlja ruke!

Folklor ili ne, to je dobar biznis.

Za ljubitelje nogometa, kažu da Maurinho navodno svake godine dolazi da vidi Babalao-a koji mu osigurava pobjedu njegovog kluba.

Sudeći na 'ranking' Chelse-ia ove godine, bit će da je to neki moćan Babalao.

E sad da ne bi ova priča bila potpuno šuplja, sad dolazi 'link' na našeg vodiča Jumu koji umire od smijeha na spomen Babalao-a.

Pitam ga da li i on može kao Babalao učiniti da ne pada kiša.

Kaže on samo ako mu Mamalao pomogne.

I tako sklopismo mi pakt da više na našem putu neće padati kiša niti će nam biti loše vrijeme, tako nam pileće nogice! Mamalao i Babalao rule!

I tako bi – ne očekujte u priči više nikad kiše, jer je više nije bilo…

Uvečer u kampu nakon viječanja, Sanja i ja uzimamo Diamox.

Na žalost do ujutro jedna od nuspojava Diamoxa je pogodila Sanju.

To uključuje velik broj 'zip-unzip' noćnih situacija, što ju je do jutra iscrpilo.

Mislili smo da neće moći dalje.

Danas je dan 4. I penjemo se sve do Lava Towera, 4,300 metara. 7-8 sati hoda većinom uzbrdo.

Sanja je izuzetno hrabra, ide i ne žali se. Mora da je bila jako dobro dijete. Nije joj dobro ali nije niti pisnula. Fenomenalna hrabrost!

Put do Lava Towera je bio tako dobar da zaslužuje crticu samu za sebe, stoga stojte mi dobro i do iduceg puta!

Bella