OSNOVANA KLASIČNA GIMNAZIJA

 

Početkom 17. stoljeća u Zagrebu se osjećala velika potreba za jednom višom školom pa su nastojanjem zagrebačkoga građanina Benedikta Blaževića pozvani isusovci da otvore srednje učilište.

Isusovci su uredili napušteni dominikanski samostan s crkvom Svete Katarinena današnjem Katarinskom trgu, a grad im je osigurao prihode, poklonivši im više oranica, polja i vinograda, što je sve pripadalo gradskom crkvenom posjedu.

Sveta Katarina

Mnogi bogatiji Zagrepčani zapisali su u školu i svoje bogate zaostavštine.

Budući da su time bila osigurana sredstva za uzdržavanje škole, došlo je i do njezina otvaranja na današnji dan 1607. godine.

Tom važnom događaju za kulturnu povijest Hrvatske nazočni su bili gotovo svi tadašnji uglednici, od hrvatskog bana

Ivana Draškovića s mnoštvom velikaša do zagrebačkog biskupa na čelu crkvene svite.

Školski kroničar piše da su za vrijeme otvaranja gimnazije pred crkvom pucala tri mužara i da je ban upisao svog najmlađeg sina u prvi razred.

Bilo je to razumljivo jer se školarina nije plaćala.

Školu su uzdržavali dobrotvori, a i isusovci su imali velike dohotke od darovanih imanja.

Tijekom idućih stoljeća ta je škola odigrala važnu ulogu u obrazovanju više od stotinu naraštaja učenika.

Gornjogradsku gimanziju završili su mnogi istaknuti hrvatski politički, kulturni i znanstveni djelatnici.

Iz nje je u prošlom stoljeću najprije izrasla zagrebačka Akademija, a poslije i Sveučiliste.

1873. - 1914

Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš.

Kada je malom Matošu bilo dvije godine seli se s roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj, a nešto kasnije je bio i orguljaš u crkvi Sv. Marka.

U Zagrebu je pohađao pučku školu, a nakon završeka pučke škole upisuje se uGornjogradsku gimanziju.

Zanimljivo je spomenuti da je u gimnaziji pao sedmi razred i to iz čak tri predmeta - propedeutike, fizike i hrvatskog jezika.

Cijelo vrijeme školovanja glazbeno se obrazuje i uči svirati violončelo.

Nakon završene gimnazije u Beču će se upisati na Vojni veterinarski fakultet 1891. godine.

Gornjogradsku Gimnaziju su pohađale i prve studentice zagrebačkog Sveučilišta upisane 1901. godine - Milica Bogdanović, Milka Maravić i Vjera Tkalić. 

 Zaslugom Filipa Kaušića, a poveljom cara Leopolda I.

1669. godine škola dobiva naslov Akademije i prava sveučilišta.

Do 1773. godine Gimnaziju su vodili i njome upravljali Isusovci po svojoj jedinstvenoj naučnoj osnovi ''Ratio studiorum''.

Nastavni jezik bio je latinski.

U vrijeme carice Marije Terezije isusovački red je ukinut pa je upravu Zagrebačke gimnazije preuzela državna vlast i tako je ostalo do 1850. godine.

Nastavni jezik je i dalje latinski, ali se puno pažnje posvećivalo i materinjem jeziku.

Po tom nastavnom planu učile su se i prirodne znanosti.

Franjo Tkalec 1852. utemeljio je prirodopisne zbirke.

Od 1850. do 1918. godine nastavni jezik je hrvatski, a u jedno doba Bachovog apsolutizma bio je njemački.

U tom razdoblju bilo je čestih promjena naziva gimnazije, a u njoj je bilo učenika klasične i realne gimnazije.

U razdoblju od 1918. do 1991. dolazi do čestih promjena u nazivu škole i u nastavnim planovima.

Tako od 1945. u zgradi djeluje VI. (ženska) gimnazija.

Škola 1954. postaje VI. Mješovita gimnazija koja je 1977. godine ukinuta i ulazi u sastav Ugostiteljsko - hotelijerskog centra.

1990. godine ponovo je formirana gimnazija, a od 1991. školi se vraća stari naziv Gornjogradska gimnazija.

Školska zgrada je više puta pregrađivana jer je tijekom godina ovdje bila Kraljevska akademija i Kraljevsko sveućiliste.

Od 1969. godine zgrada škole je zaštićeni spomenik kulture.

U ovoj školi radili su i stjecali obrazovanje mnogi akademici, sveučilšni profesori, znanstvenici, javni i politički djelatnici kao npr.:

August Šenoa,

 

Miroslav Krleža,

 

Vatroslav Lisinski,

 

Vatroslav Jagić

 

 Ivan K. Tkalčić

 

Ante Starčević

 

Janko Drašković

 

Ivan Kukuljević Sakcinski

 

Izidor Kršnjavi

 

Tadej Smičiklas

 

 

A.G. Matoš

  

Stjepan Radić