Nikada nije na svijetu bilo toliko ljudi i nikada pojedinac nije bio usamljeniji...

Romeo i Julija nisu imali ni telefona, ni mobitela, ni interneta. Nije bilo SMS poruka, ljubavnih citata, društvenih mreža, ali je bilo ljubavi za koju su bili spremni živjeti i umrijeti...

U Britaniji osnovano Ministarstvo za usamljenost. Takvim postupkom, vlada je potvrdila godine istraživanja koja su pokazala da samoća može biti štetna za ljudsko zdravlje. Ministar usamljenosti nije jedina pozicija povezana s osjećajima. Prošlih je godina nekoliko zemalja, uključujući Ujedinjene Arapske Emirate i Indiju, imenovalo ministre sreće...

Mi ćemo se u večerašnjoj emisiji baviti karmičkim uzrocima usamljenosti i sudbinske utjecaje odvojiti od onih kada smo sami odgovorni za stanje u kojem smo se našli.

Samoća i usamljenost - dva različita pojma

Kada se definiraju pojmovi samoće i usamljenosti, najjasnije definicije čine se one na internetskim stranicama časopisa Psychology Today. Autorica teksta »Solitude vs. Loneliness« Hara Estroff Marano kaže da kada ih se gleda izvana, samoća i usamljenost se doimaju jako sličnima, ali sve sličnosti završavaju na površini.

»Usamljenost je negativno stanje koje karakterizira osjećaj izoliranosti, kada netko osjeća da nešto nedostaje. Moguće je biti u društvu, a i dalje se osjećati usamljeno što je možda i najbolniji oblik usamljenost. Samoća je stanje u kojem ste sami bez da ste usamljeni. To je pozitivno i konstruktivno stanje u kojem se bavimo sami sobom«, kaže Estroff Marano.

Na kraju se može reći da se samoća izabire, a usamljenost je nametnuta. Samoća obnavlja dušu i tijelu, usamljenost ih iscrpljuje, stoji u Psychology Today. U tekstu koji govori o prednostima samoće istaknuto je da »biti sam ne znači biti usamljen«.

Privatnost i samoća

Najjednostavnije rečeno, privatnost je skup osobnih podataka. Mada se ponekad pojam privatnosti izjednačuje sa samoćom, slično kao i u slučaju samoće i usamljenosti, netko može biti sam i ne imati privatnost jer se o toj osobi sve zna. Privatnost se može dijeliti i s više osoba, a samoća ne.

Zbog samoće kao izbora, usamljenosti kao stanja duše i potrebe za privatnosti, trpe mnoge obitelji, veze, brakovi i pojedinci... 

Ljudi kao da više ne znaju biti zajedno.  Sve češće čujem rečenice:

- Ja se ne mogu zaljubiti.

- Ja se drugima sviđam, ali šta mogu kad se meni nitko ne sviđa.

- Ja volim njega, on voli nju.

- On ima velike potrebe, njemu treba harem.

- Preljubi na sve strane, kako još vjerovati u ljubav?

- Pun/a sam ljubavi, ali nemam kome da je dam.

- Mojim roditeljima nitko nije dovoljno dobar.

- Obitelj mi se stalno miješa u život.

- Moja djeca nas sada u starosti zanemaruju.

- Ljudi su me razočarali, ne vjerujem više nikome

- Kako ponovo ikome vjerovati?

- Ljudi su puni lijepih riječi i ružnih postupaka.

- Baš mi je lijepo samoj/om, ne moram nikome polagati račune.

Naravno, u ovoj problematici ima veliku težinu i fatalistički stav: Ako je suđeno, bit će.

Okrivljavanje sudbine za sve loše što nam se događa je odbijanje odgovornosti za vlastite postupke ili vlastitu pasivnost.

O svemu ovome noćas u Zlatnoj zori u 23h.

Vaša Irida Magdalena