Jednokratna pojava...
Podižem ovih dana autore koji su se samo jedanput pojavili na magicusu i onda netragom nestali...
Ima ih točno 426 koji su napisali samo jedan post, ptanje isl...
U tom popisu nisu oni registrirani članovi koji povremeno komentiraju, ali nikada ne pišu...
Nekako sam očekivala da je u tom popisu najviše sanjača, a ispada da je njih najmanje (njih ni ne podižem)...
Članke podižem jer pokušavam shvatiti tu jednokratnu pojavu...
Šta ih je potaknulo na taj jedan članak...???
Zašto nisu nastavili...???
Što su zapravo očekivali...???
Možda neke ovacije, koje su izostale...???
Obzirom da spadam u vrlo dosljedne osobe (do tvrdoglavosti), ova "jednokratna pojava uakazanja" na magicusu mi je baš intrigantna...???
Imamo još barem toliko registriranih koji nikada nisu napisali ništa, čak ni komentar...
Trenutno imam učenicu koja me našla po tekstovima koje sam pisala prije nekih 8 g. u blogosferi...
Davno je to bilo, ali eto, ostavilo je trag...
Ja volim riječi...
Ova pjesma o GOVORU je napisana daleke 1987.g....
GOVOR
Govor je vjetrenjača.
Prosijava riječi
Kroz vrijeme.
Milijuni sjemenki-riječi
sa njenih krila,
na leđima vjetra leti.
Na silnici duha i uma
pucaju tvrde opne,
pa sa jezika svako malo
novo dijete-riječ
u naše vrijeme skokne.
Istrošene,
islužene riječi,
leže
u sarkofagu zaborava.
Znam da svi ljudi nemaju jednako intenzivnu potrebu za izražavanjem svojih misli, stavova, pitanja isl....
Svakako uvijek pišemo zbog sebe, a drugi su nam samo ogledala....
To je moje mišljenje...
No, pitanje i jest o tome, zašto su jedanput imali šta reći, imali potrebu to reći/napisati, a onda prestali i nestali...???
Je li to neki pokus sa sobom samim...???
Ili...???
Šta vi mislite o tome...???
Vaša urednicaIrida
bglavac
edin.kecanovic
