Ponekada se pitam kako je tebi u tvojoj koži, kako su stvari posložene u tvojoj glavi i tko je otrovao tvoju dušu, da i ti samo otrov sipaš oko sebe.
Dođe mi da te utješim, ali znam da ranjene zvijeri grizu sve oko sebe i maknem se.
I znam da je taj tvoj tihi cinizam, samo prigušeni i pritajeni bijes i bude mi te žao.
Poželim kazniti onoga tko ti je nanio zlo, ali ni to ne mogu.
Mogu te samo pustiti tvojim izborima i nadati se da ćeš jedanput izaći iz sjene onih koji su te ozlijedili i živjeti punim životom.
vanessa
bglavac
alius
